Pravo i privreda

pak, samo pravo učestvovanja u radu skupštine, ali bez prava glasa. Skupštinu čine samo akcionari koji imaju pravo glasa, ali statutom je mogude utvrditi (naročito u slučaju velikog broja akcionara) da više akcionara, sa određenim brojem glasova, bira zajedničkog predstavnika za udešde u radu i odlučivanju skupštine. Po našem pravu, kao i u drugim pravima, postavljeno je načelo po kojem je skupština iskljudivo organ vlasnika uloženog kapitala (dl. 121. ZOP-a). To znači da nema zakonske obaveze, a smatra se ni opravdanja, 1 da predstavnici zaposlenih, u tom svojstvu, u odredenom broju budu dlanovi skupštine. Ipak, Zakonom je ostavljena sloboda da se na autonomnoj osnovi (statutom), u skladu sa kolektivnim ugovorom, daju odredena prava zaposlenima u upravljanju društvom, te da po tom osnovu imaju i predstavnike u strukturi skupštine društva, dak i sa odredenim brojem glasova. 2 S obzirom da je skupStina organ vlasnika odnosno njihovih predstavnika, smatramo da takvo rješenje nema svog opravdanja, te da mjesto za eventualno udešde zaposlenih u upravljačkoj strukturi akcionarskog društva treba tražiti u drugim organima društva (upravnom i nadzomom odboru). Punomoćnici Akcionar može imenovati svog predstavnika (termin koji koristi važeći Zakon o preduzedima, Cl. 121.), odnosno punomodnika (termin koji koristi Predlog novog zakona o preduzećima, čl. 263.), da umjesto njega kao vlasnika, učestvuje u skupštini društva i ostvaruje pravo glasa. Može postojati samo jedan punomodnik (predstavnik) za sve akcije vlasnika a ne više njih, odnosno ako postoji više punomodnika moraju jedinstveno nastupati. Kada je akcionar fizičko lice, on neposredno svojom voljom (davanjem punomodja) odreduje, odnosno imenuje svog predstavnika. U sludaju kada je akcionar pravno lice, za odredivanje predstavnika (punomodnika) bide mjerodavne odredbe opšteg akta tog pravnog lica kojim se određuje ko ga zastupa i koja su mu ovlašdenja, te je dovoljno statutom samo uputiti na ova pravila kao mjerodavna za ovaj sludaj. Ipak, statut društva bi trebao odrediti na koji nadin punomodnik mora dokazati svoje pravo udestvovanja i glasanja na skupštini, tj. kako se mora legitimisati da bi bio ovlašden da djeluje u ime akcionara. Predlog novog zakona o preduzedima propisuje da punomodje mora biti u pismenoj formi, i da po pravilu glasi za jednu skupštinu, koje važi i za ponovnu (drugu) skupštinu (dl. 263, st. 3). U pitanjima predstavljanja akcionara na skupštini, o tome može li se i uz koje pretpostavke vršiti učestvovanje u skupštini putem punomodnika, redovno de biti odludne odredbe statuta. Ovo se odnosi na lica koja moraju po zakonu imati zastupnika. U sludaju da u statutu ne bude odredbi o tom pitanju, smatramo da se mora priznati opšti princip zastupstva u svim pravnim poslovima gdje nije izridito iskljuden zakonom. Predlog novog zakona o preduzedima propisuje, da ako akcionar pravo glasa ostvaruje preko punomodnika, punomodnik ne može biti dlan uprave r izvršnog odbora direktora i nadzomog odbora (dl. 263, st. 2.). Dokazivanje

1 Upor. Vasiljević, n. d., s. 117. 2 Upor. čl. 3, st. 2. ia. 3a ZOP-a. I Predlog NZOP polazi od principa da je skupština organ vlasnika (a. 60.), i dosljedno ga primjenjuje u poglavlju o participaciji zaposlenih, gdje posebno govori o učežću zaposlenih samo u upravnom i nadzomom odboru drušlva (a. 83.). Ipak, u a. 82. i Predlog NZOP-a, poput ZOP-a, daje načelnu mogućnost da se na autonomnoj osnovi omogući učestvovanje zaposlenih u skupštini društva.

104

Prof, dr Dragan Radonjić, profesor Pravnog fakulteta u Podgorici