Pravo i privreda

(par. 114, 115, 303, 304), ili pojedini strani propisi (nemački Trgovački zakonik - par. 112, 165; švajcarski Zakonik o obligacijama - Cl. 536, 561, 818) sadrže odredbe o zabrani konkurencije članova društva svom društvu. Predlog zakona o preduzećima, u čl. 92. i 93, popunjava postojeću pravnu prazninu i reguliše pitanje konkurencije i sukoba interesa. S obzirom da između Clanova đruštva treba da postoji odnos poverenja, zabrana konkurencije se odnosi pre svega na lica koja vode, odnosno učestvuju u vođenju poslovanja društva. Zabrana konkurencije je dvostepena. Prvo, članovi društva ne smeju da rade, u bilo kom svojstvu, u drugom pravnom lieu iste ili srodne delatnosti ili delatnosti koja bi mogla biti konkurentna đruštvu (član ortačkog društva, komplementar komanđitnog društva, Clan đruštva s ograničenom odgovornošću, Clan uprave, nadzornog odbora i izvršnog odbora direktora društva s ograničenom odgovornošću, akcionarskog društva i društvenog i javnog preduzeća ne može imati to svojstvo, niti biti zaposlen, odnosno prokurista ili punomoćnik u bilo kom đrugom pređuzeću - čl. 92. st. 1). Drugo, članovi društva ne mogu biti preduzetnici - pojedinci s takvom delatnošCu. Za razliku od Predloga zakona o preduzećima, koji izriCito zabranjuje konkurenciju, Trgovački zakon iz 1937. godine (par. 114, 304), nemaCki Trgovački zakonik (par.ll2), švajcarski Zakonik o obligacijama (čl. 561, 818) propisuju da Clan društva može da obavlja poslove koji spadaju u delatnost društva, ili da radi u drugom pravnom licu koje vrši istu ili sličnu delatnost, ako za to postoji pristanak svih čalanova društva ili skupštine društva. O ovakvom rešenju bi valjalo razmisliti jer se zabrana konkurencije čini u interesu društva, a društvo može u određenim slučajevima imati i drugačije interese. Aktom o osnivanju, odnosno statutom preduzeća mogu se utvrditi ista ograničenja i za komanditore u komanditnom društvu ili za akcionare u akcionarskom društvu bez javnog upisa akcija (Cl. 92. st. 2). Ovom odredbom se, između ostalog, rešava otvoreno pitanje, u teoriji i zakonodavstvu, da li i komanditore treba podvesti pod zabranu konkurencije, s obzirom da oni u društvu učestvuju samo sa kapitalom i ne vode njegovo poslovanje. 1 InaCe, Trgovački zakon iz 1937. godine (par. 169. st. 2) i nemački TrgovaCki zakonik (par. 165) ne protežu zabranu konkurencije na komanditore. Aktom o osnivanju, odnosno statutom preduzeća može se utvrditi da zabrana konkurencije traje i posle prestanka razloga za izricanje zabrane, ali najduže dve godine po prestanku razloga za zabranu. PreduzeCe može kada se prekrši zabrana konkurencije da izrekne prestanak radnog ili drugog ugovornog odnosa; da iskljuCi Clana iz društva; da traži brisanje konkurentske delatnosti iz registra; da traži naknadu štete. Umesto naknade štete preduzeće može da traži da Clan druStva poslove, koje je sklopio za svoj račun, prepusti društvu; da prepusti društvu koristi iz poslova zaključenih za tuđi račun; da preduzeću ustupi prava iz poslova zaključenih za tuđ račun. Prava preduzeća prema prekršiocu zastarevaju za devedeset dana od saznanja, a najdocnije za tri godine od dana kada je učinjena povreda dužnosti zabrane konkurencije. U skladu sa obavezom lojalnog ponašanja prema društvu, 2 članovi društva (navedeni napred u vezi sa čl. 92. st. 1. Predloga zakona o preduzećima) ne mogu da zaključe pravni posao sa preduzećem bez prethodnog odobrenja ostalih članova društva, upravnog ili nadzornog odbora (Cl. 93. st. 1. Predloga zakona o preduzećima). TrgovaCki zakon iz 1937. godine

1 Vasiljević, M., nav. delo, str. 74. 2 Isto, str. 91.

113

OGRANIČENJE PRIVREDNEINICIJATIVNOSTIINAČELO PRAVNE SIGURNOSTI U ZAKONU O PREDUZBĆIMA