Pravo i privreda

Utvrđena tehnologija rada Komisije započinje detaljnim proučavanjem podnetog zahteva emitenta-izdavaoca hartija od vrednosti (pravnih lica - banaka, preduzeća, osiguravajućih organizacija i dr.). Zahtev sadrži osnovne podatke o: a) izđavaocu, b) emisiji, c) poslovnoj i razvojnoj politici. Pored osnovnih podataka o identifikaciji emitenta, zahtev mora da sadrži podatke o visini osnivačkog ili sopstvenog kapitala i njegovoj strukturi, registrovanom predmetu poslovanja, značajnim investicijama u posleđnje tri godine, kvalifikacionoj strukturi zaposlenih, poslovodnom organu, rezultatima finansijskog poslovanja (bilans stanja i bilans uspeha) i dr. U okviru dela koji se odnosi na podatke o emisiji, zahtev je nepotpun ako ne sadrži podatke o obimu emisije, nameni sredstava pribavljenih po osnovu izđavanja hartija od vrednosti, vrsti đugoročne hartije od vrednosti koje će se emitovati i posebno o pravima kupaca hartije od vrrednosti (o učešću u upravljanju, raspodeli dobiti-dividendi, pravu u slučaju stečaja i dr.). U trećem đelu zahteva sadržani su, pored podataka o razvojnoj politici i podaci o politici emitenta u tekućoj godini, odnosno činjenice koje se odnose na način obezbeđivanja efikasnosti korišćenja ukupnih sredstava, a posebno sredstava pribavljenih izdavanjem dugoročnih hartija od vrednosti. Uz zahtev za odobravanje emisije Komisiji se dostavlja posebna dokumentacija koja obuhvata: osnivačke akte emitenta, mišljenje ovlašćene institucije o bonitetu, odluku o emisiji, posebnu izjavu odgovornog lica (o legalitetu emisije, verodostojnosti podataka i efikasnosti realizacije emisije). Posebno se prilaže prospekt izdavaoca sa pozivom na upis i uplatu dugoročnih hartija od vrednosti koji sađrži istinite i potpune informacije o stvarnom i pravnom stanju emitenata i o hartijama cd vrednosti, koje su bitne za kupca hartija od vrednosti. Posle proučavanja zahteva i dostavljenih dokumenata vrši se komparativna analiza dostavljenog sa prethodnim zahtevom emitenta (ukoliko je bila odobrena prethodna emisija) i priprema obrazloženi predlog stručne službe, koji se dostavlja članovima Komisije sa autentičnim tekstom zahteva, odluke o emisiji i mišljenja o bonitetu. Komisija razmatra dostavljene materijale i rešenjem (koje objavljuje u "Službenom listu SRJ") odlučuje o odobravanju ili odbijanju emisije. Krajnji rok za odlučivanje Komisije je 30 dana od đana pođnošenja zahteva sa kompletnom i urednom dokumentacijom. Do sada je Komisija striktno poštovala zakonom utvrđeni rok za đonošenje rešenja. Protiv dosada donetih rešenja Komisije nije pokrenut ni u jeđnom slučaju upravni spor pred Saveznim sudom. U praksi Komisije se najčešće postavlja pitanje o limitu emisije. Interesantno je napomenuti da je u početku rada Komisija propisala minimalnu vrednost jedne emisije koja je, prema čl. 11. Pravilnika (koji je naknadno stavila van snage), iznosila u dinarskoj protivrednosti 50.000 DEM. Takvo ograničenje sada više ne važi. Medutim, u praksi su se pojavljivali zahtevi za simboličnim obimom emisije. Komisija je potencijalne emitente upozoravala na neracionalnost takvih emisija. Najčešće u takvim slučajevima upozorenja Komisije su uvažavana. Prema važećem Pravilniku, gornji obim emisije ne može biti neograničen. Radi obezbeđenja pravne i ekonomske sigurnosti i zaštite obostranifa interesa, pravilo je da ukupni obim emisije jednog emitenta (čiju emisiju ne garantuje banka ili druga organizacija) ne može biti veći od visine jednostrukog iznosa osnivačkog odnosno sopstvenog kapitala emitenta. Međutim, zbog ispunjenja relativno visokog cenzusa za rad banaka Komisija je odobravala

137

PREVENTIVNO-KONTROLNA FUNKCIJA KOMISIJE ZA HARTIJE OD VREDNOSTI