Pravo i privreda

a i dalje izuzetno odobrava zahteve čiji je obim emisije i veći od sopstvenog kapitala, ali pod uslovom da se dostavi spisak kupaca koji će u utvrdenom roku otkupiti bar 50 % vrednosti emisije. Na taj način uvaženi su interesi emitenta, ali i zaštićeni interesi budući kupaca, jer je obezbeđena uspešnost realizacije emisije. U praksi je bilo, a verovatno übuduće će biti jog češće slučajeva da se kao emitenti pojavljuju pravna lica u sanadji. Komisija je odobravala njihove zahteve samo pod uslovom da imaju razvojno-sanacione programe i da o garantu dostave sve relevantne podatke. Sto se tiče mišljenja o bonitetu, Komisija respektuje dogovarajuće izveštaje nadležne službe za platni promet i finansijski nadzor, ali i sve druge koje sačine ovlašćene i komponentne institucije. U svom dosadašnjem petogodišnjem funkcionisanju Komisija je dosledno poštovala utvrdena pravila o svom radu. 1 Celokupna aktivnost Komisije za hartije od vrednosti može se sagledati kroz nekoliko vidova aktivnosti, kao što su: davanje odobrenja, praćenja finansijskog tržišta, kontrolisanje izdavanja i prometa dugoročnih vrednosnih hartija i veoma značajne preventivne aktivnosti. 1. Davanje odobrenja za izdavanje dugoročnih hartija od vrednosti Komisija je od početka rada, zaključno sa 31.12.1993. godine, održala 49. sednica, a u 1993. godini 15 sednica. Od početka rada (u toku 1990, 1991., 1992. i u 1993. godini) Komisija je dala 596 odobrenja o izdavanju dugoročnih hartija od vrednosti, a podneto je ukupno 682 zahteva. Vrednosno izraženo, obim izdatih dugoročnih hartija od vrednosti za koje je Komisija dala odobrenje iznosi 4,275.000.000 DEM, a u 1993. godini u vrednosti od 375.000.000 DEM. Posmatrano regionalno, od ukupnog broja zahteva na Republiku Srbiju se odnosi 285, a na Republiku Crnu Goru 5, a vrednosno izraženo u DEM na SR Crnu Goru odnosi se 3.869.348, a na Srbiju 371.889.208. Sredstva prikupljena izdavanjem navedenih deonica koristila su se za oživljavanje proizvodnje, proširivanje proizvodnih kapaciteta, supstituciju uvoza i pokidanih reprodukcionih celina nakon odcepljenja odredenih republika, kao i za druge namene, u skladu sa potrebama tržišne privrede. Opšti zaključak koji se može izvesti je da su preduzeća pristupila izdavanju dugoročnih hartija od vrednosti i na taj način prikupljala sredstva za investicionu aktivnost, za modernizaciju tehnologije, finansiranje tekuće proizvodnje i supstituciju uvoza, u meri u kojoj je to bilo moguće u uslovima hiperinflacije.

1 S obzirom da je u toku proces promena odnosno usklađivanja opštih akata banaka i preduzeća sa novousvojenim zakonskim aktima, značajno je istadi i dve obaveze emitenata. Pre svega, emitent je dužan da Komisiji dostavi svaku naknadnu promenu akta o osnivanju, kao i da informiše ne samo Komisiju već i najširu javnost o svim izmenama u svojim opštim aktima koje se odnose na prava vlasnika dugorodnih hartija od vrednosti. Takode, emitent je dužan da godišnji obračun i izveštaj o poslovanju, kao i drugu relevantnu dokumentaciju stavi na raspolaganje kupcima dugorodnih hartija od vrednosti (čl. 14-16. Pravilnika). Utvrdene zakonske obaveze su posebno sankcionisane. Zato treba posebno istaći da su zakonske kaznene odredbe usklađene sa vrednošdu novog dinara u okviru Zakona o izmenama saveznih zakona kojima su određene novčane kazne za privredne prestupe i prekržaje ("Službeni list SRJ", br. 24/94.g0d.).

138

Ratomir Slijepčević sa Stqjom Milošević i Kelečević Lepom