Pravo i privreda

1) Komisija je razmatrala problem revalorizacije osnivačkog kapitala i dala mišljenje, koje je u uslovima povedane nesigumosti i inflacije dobilo na značaju kao zaštita vlasnika deonica. Suština ovog mišljenja zasnovana je na principu izdavanja novih deonica vlasnicima kapitala za efekte revalorizacije. Izdavanje deonica po ovom osnovu podleže kontroli Komisije, ali ne i odobrenju. Osim toga, Komisija u okviru sopstvenog kapitala emitenta priznaje efekte revalorizacije. deonice je inače dužan da izvrši punu revalorizaciju osnivačkog kapitala. Ukoliko se dogodi da neka deonica i pored revalorizacije bude manja od nominalne vrednosti prve emisije (koja može biti 1 dinar), a deoničar ne želi da doplati do najniže nominalne vrednosti deonica, deonidarsko društvo može da revalorizovana sredstva prebaci u rezerve. U slučaju eventualnog spora, isplatiće se revalorizovani iznos upladene deonice. Deoničarsko društvo treba da proceni da li je jednostavnije da isplati navedeni iznos ili da vodi spor o svojoj novdanoj obavezi. Dok se ne postigne odgovarajudi sporazum sa vlasnikom deonice ili ne reši spot, upladena sredstva ostaju u okviru sredstava rezervi banke, odnosno deoničarskog društva. Ako neki deoničar ne želi da ostane osnivač, onda može da proda svoju akciju, inade ostaje osnivad i kao takav nema pravni osnov za naplatu svoje deonice od deonidarskog društva, sve do njegove likvidacije. 2) U vezi brojnih zahteva koji se odnose na ukrupnjavanje deonica, Komisija je ocenila da iz Zakona o hartijama od vrednosti i Zakona o obligacionim odnosima proizlazi mogudnost da se, kada se oceni da je vrednost deonica (na tržištu, zbog inflacije ili denominacije) suviše niska, izvrši njihovo ukrupnjavanje (sjedinjenje). U vezi izdavanja deonica u sklopu rekonstrukcije monetarnog sistema zauzet je stav, kojim je precizirano da nema pravnih prepreka da se do sada emitovane deonice razlidite nominalne vednosti zamene novim sa odgovarajudom nominalnom vrednošdu. To se može realizovati u okviru postupka ukrupnjavanja deonica. 3) U cilju omogudavanja postizanja propisanog cenzusa visine osnivadkog kapitala, Komisija je omogudila i bankama koje imaju razvojnu perspektivu, da mogu podneti zahteve za dobijanje odobrenja za izdavanja deonica iznad visine sopstvenog kapitala, s tim da prilože spisak potencijalnih kupaca emisije za koju traže odobrenje. Ovaj stav je znatno olakšao bankama, finansijskim organizacijama i osiguravajudim društvima formiranje potrebnog iznosa sopstvenog kapitala i mogudnost plasmana u skladu sa poslovnom politikom. Iz tih razloga i u 1991. godini i dalje je dozvoljena mogudnost da ukupan obim emisije bude vedi od visine sopstvenog kapitala uz prilaganje spiska potencijalnih kupaca deonica u vrednosti od najmanje 51 % od ukupnog obima. 4) Komisija je utvrdila i stav da izdavanje deonica u vezi sa pripajanjem dva deonidarska društva ne predstavlja posebnu emisiju, pa prema tome ne podleže odobrenju Komisije za hartije od vrednosti. U postupku izdavanja deonica, s obzirom da je red o personalnoj zameni emitenta, prema mišljenju Komisije, trebalo bi sve elemente iz deonice zadržati (seriju i serijski broj, oznaku broja i vrste emisije, nominalnu vrednost i dr.), a promeniti samo podatke o emitentu. Medutim, da ne bi u prometu biio nesporazuma, Komisija je sugerisala da se odgovarajudom napomenom deonici jasno izrazi da je red o zameni prethodnog emitenta (đužnika). U interesu vede pravne sigurnosti utvrdena je obaveza obaveštavanja Saveznog ministarstva za financije (dlan 7. Zakona o hartijama od vrednosti), koje je, inade, nadležno za registrovanje emisija deonica. U pogledu utvrđivanja i zaštite prava deonidara relevantan je dan pripajanja, s tim što deonidari koji to žele mogu vratiti deonice i zatražiti da im se iz imovinske mase pripojenog

143

PREVENTIVNO-KONTROLNA FUNKCIJA KOMISDE ZA HARTIJE OD VREDNOSTI