Pravo i privreda

O ISKUSTVIMA I PERSPEKTIVAMA SVOJINSKE TRANSFORMACUE

Prof, dr Miodrag Zee, profesor Filozofskog fakulleta u Beogradu

PRAVCI DOGRADNJE SVOJINSKE REGULATIVE U SRJ

1. Ograničenja Proces vlasničke transformacije u Srbiji otpočeo je primenom federalnog zakona o društvenom kapitalu bivše SFRJ i nastavljen republičkim zakonom. Republički Zakon je eliminisao mogućnsot "kreativnog" tumačenja saveznog Zakona i u procesu kontrole striktno insistirao da se otklone svi nedostaci koji su proisticali iz korišćenja Zakona o platama. I pored razlika, oba zakona imaju strategijske koncepcijske nedostatke koji se mogu sistematizovati u sledeće: Prvo, postojeći modeli omogućuju opstanak i dalje reprođukovanje društvene svojine u transformisanim preduzećima tako da nikada neće doći do potpune privatizacije tih preduzeća. Takva konfliktna svojinska struktura (društvena i privatna svojina u trajnim izvorima) dovodi do suboptimalnog funkcionisanja takvih preduzeća kako u teorijskoj, tako i u praktičnoj ravni. U takvim preduzećima interesi zastupnika društvenog kapitala (njihova funkcija cilja) su u suprotnosti sa interesima privatnog kapitala. Kod donošenja ključnih odluka (zapošljavanja ili otpuštanja radnika, investiranja) neminovno će dolaziti do konflikta. Nadalje, ostaje ključni problem raspođele prinosa koji pripadaju društvenom kapitalu. Taj problem je postojao i u uslovima kada je društveni kapital u preduzeću (a i u preovlađujućem delu privrede) bio jedini oblik svojine, a rešavan je neprekidnom spoljnom intervencijom u raspodelu (regulisanjem odnosa akumulacija - lični dohoci). U mešovitom pređuzeću iskrsavaju i elementarna pitanja; ko će preuzeti dobit koja pripada društvenom kapitalu ako privatni partner ne želi reinvestirati ostvarenu dobit. Očito je da se u uslovima "mešanja" kapitala u dosadašnjem đruštvenom preduzeću društveni kapital mora do kraja privatizovati ili nominovati, odnosno sadašnji društveni kapital izmestiti iz preduzeća. U uslovima "intemog deoničarstva" kada su akcionari istovremeno i zaposleni u pređuzeću, konflikt je neizbežan, jer su oni zainteresovani za dva uzajamno konfliktna cilja: platu i dobit. Ovaj problem će se vremenom rešiti prodajom tih akcija licima van preduzeća, ali konflikt društvenog i privatnog kapitala trajno ostaje ukoliko su oni mešani u preduzeću.