Pravo i privreda

Drugo, disperzija svojine i neidentifikovana svojina nad društvenim kapitalom praktično rezultiraju integralnim samoupravljanjem. Moraju da se razgraniče prava rada i prava svojine, jer, u praksi, radnici često kupovinu akcija doživljavaju kao kupovinu radnog mesta. Treće, modeli ne sadrže mogućnost da se u postupku hansformacije identifikuje deo imovine koji je u svojinu preduzeda prešao nacionalizacijom (zemlja, nekretnine) i ulaganja fondova za razvoj, tako da se internoj privatizaciji izlaže praktično državna imovina, jer je država, a ne preduzede pravni sledbenik bivše nacionalizovane privatne svojine. Četrvto, neobaveznost transformacije de ogroman deo preduzeća koja loše posluju i nisu atraktivna ostaviti u dosadašnjem svojinskom režimu i time povećavati obaveze države u njihovoj konsolidaciji i sanaciji. 2. Principi Dalja adaptacija regulative mora da otkloni uočene fundamentalne nedostatke, pri demu se kao nezaobilazni nameću sledeći principi; Prvo, osnovni rezultat svojinske transformacije mora biti jasna svojinska struktura. Time se iz trajnih izvora u potpunosti izmešta postojedi društveni kapital postupcima privatizacije i nominacije. Mesto sadašnjeg društvenog kapitala u pasivi zauzimaju pojedinci kao akcionari, institucionalni investitori (fondovi) i banke,. Autonomija preduzeća u odlučivanju mora se očuvati. Ukoliko preduzede samo ne transformiše kapital u odredenom roku, proces nominacije de se aktivirati shodno uslovima koji se nude preduzeću. Drugo, u postupku svojinske transformacije, sistemom stimulacija (popust na društveni kapital - premija) i na bazi realnog ekonomskog interesi vrši se kontrakcija kreditnih izvora njihovim pretvaranjem u vlasnidki ulog. Trede, javnost transformacije treba do kraja precizirati tako da se postigne potpuna informisanost svih potencijalnih kupaca akcija (pojedinaca, stranaca, banaka, države). Cetvrto, transformaciju treba übrzati eliminisanjem zatvorenosti modela i karakterom akcija. Proces mora biti otvoren i akcije moraju biti obidne, koje omogudavaju uključivanje preduzeda na tržište kapitala. Otkup akcija treba dodatno stimulsiati s obzirom na brzinu otplate. Peto, transformacija mora rezultirati stabilnim svojinskim jezgrom u preduzedu, dime se omoguduje svojinsko kontrolisanje menadžera. Ovo bi se postiglo tako što će promet akcija dovesti do poželjne koncentracije svojine, koja je osnova za efikasno upravljanje i stimulisanje dokapitalizacije preduzeda. Šesto, u procesu transformacije treba potpuno iščistiti svojinski portfelj i delove imovine koja je u preduzede došla prenosom bivše nacionalizovane imovine, treba svojinski nominovati na državu. Primed iz dosadašnje prakse pokazuju da se sa diskontom privatizuje bivša nacionalizovana imovina. Sedmo, postupak transformacije izvesti na utvrđenoj tržišnoj vrednosti preduzeda i oceni njegovog boniteta. Karakter akcija iz Zakona o hartijame od vrednosti zahteva realno vrednovanje svih pozicija aktive i na toj osnovi izradunavanje vrednosti društvenog kapitala, oduzimanjem tudih izvora. Time bi se kroz proces transformacije osposobilo preduzede da se pojavi na tržištu kapitala, što sada zahteva dodatnu proceduru kod saveznih institucija. Osmo, u sadašnjem Zakonu vrednost kapitala se utvrduje polazedi od vrednosti poslovne aktive. Ukoliko se predmet transformacije proširi na ukupnu aktivu i Zakon o stambenoj reformi prilagodi potrebama dokapitalizacije preduzeda (a ne da sav iznos ide u stambenu izgradnju i vanposlovna sredstva), postoji realna osnova za bržu dokapitalizaciju preduzeda.

163

PRAVCIDOGRADNJE SVOJINSKE REGULATIVE U SRJ