Pravo i privreda

Deveto, za podršku procesu nastajanja svojinski strukturiranog preduzeća nužno se moraju koncipirati institucije koje su u mogućnosti da adekvatno servisiraju ovu operaciju. Agencija za restrukturiranje treba da olakža i kontroliše proces prelaska nesvojinskog u svojinsko preduzeće, a Fond za razvoj da obezbedi dalje racionalno upravljanje društvenim kapitalom koji je izmešten iz preduzeća i nominovan na Fond. Fond je transmisiona institucija koja treba da inicira funkcionisanje tržišta kapitala prodajući jedne, a kupujući druge akcije. Dalji pravac u izgradnji jedinstvene regulative za Srbiju i Cmu Goru podrazumeva sporazum oko ključne koncepcijske razlike koja se svodi na tretman đruštvene svojine u transformisanim preduzefima. Srpski model dopušta opstanak druStvene svojine, a cmogorski eliminiše društvenu svojinu iz transformisanih preduzeća. Rešavanjem tog pitanja postavlja se temelj novoj koncepciji svojinskog uređenja gde postoje čista đruštvena preduzeća, državna preduzeća i mešovita u kojima trajni kapital ima u celini poznatog vlasnika. 3. SMca koncepta vlasničke transformacije u SRJ Koncipiranje modela transformacije bitno je opredeljeno dosadašnjim praktičnim rezultatima procesa transformacije i jasno identifikovanim koncepcijskim nedostacima dosadašnjih institucionalnih rešenja. Stabilnost pravnog poretka i pravne sigumosti nastalih obligacionih odnosa nalažu da se dosadašnje transformacije, ukoiiko su urađene u skladu s do sada važećim zakonima i uz državnu kontrolu, moraju očuvati i istovremeno dopuniti koncepcijskim rešenjima koja bi omogućila dalji nastavak ovog procesa i obezbedila racionalizaciju ne samo svojinskog uređenja posmatranog zasebno već i radikalno povedanje efikasnosti funkcionisanja ukupne privrede. Prema dosadašnjim rezultatima, u velikom broju preduzeća primenjen je svojinski režim, prvenstveno preko sledećih aranžmana: Prvo, veliki broj preduzeda (468) Zakonom je proglašen državnim ili javnim preduzećima koja ne mogu autonomno sprovoditi proces vlasničke transformacije. U tim preduzedima država je vlasnik ili pretežni akcionar i u njima je angažovano 36% stalnih sredstava ukupne privrede i 17% zaposlenih. Ovome treba dodati i ustanove i javne službe koje su takođe izuzete iz transformacije. Drugo, od ukupnog broja društvenih preduzeća (3543) preovlađujući broj (2488) ili 70,36% je okončao ili odmakao u procesu vlasničke transformacije, bilo autonomnim odlukama bilo posredovanjem Vlade i Republičkog Fonda za razvoj. Posredovanje u transformaciji preduzeća na Kosmetu izvršeno je izmeštanjem društvenog kapitala u tim preduzećima u preduzeda iz drugih đelova Srbije i u Republički fond za razvoj. U preduzećima koja su primenila dosadašnja institucionalna rešenja vlasničke. transformacije angažovano je 41% stalnih sredstava i 28% zaposlenih (nisu uzeta u obzir preduzeća u kojima je proces u toku). Pošto se veiičina stalnih sredstava uslovno može tretirati kao aproksimacija veličine trajnog kapitala, može se konstatovati da je proces transformacije preko pođržavljenja ili privatizacije obuhvatio 77% trajnog kapitala i 45% zaposlenih, što govori da je proces transformacije u privredi Srbije daleko odmakao. Uzimajući u obzir domete svojinske transformacije ostvarene u srpskoj p'lvređi i preovlađujuća vrednosna opredeljenja da radnici preduzeča doživljavaju kao svoja (grupna svojina) dalja izgradnja svojinske regulative mora biti kreativni kompromis interesa između zaposlenih, građana i države. Time će se uskladiti đva osnovna principa koji opredeljuju proces tranzicije - efikasnost i praveđnost.

164

Prof, dr Miodrag Zee, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu