Pravo i privreda

2. Marginalizacija i rezervisanost prema ličnom radu može se još potpunije sagledati uvidom u propise koji taj rad reguliSu, kao i u praksu u njihovoj primeni. Ti propisi, pre svega, nabrajaju poslove kojima se građani-radni Ijudi mogu baviti lidnim radom. Međutim, kako je čovek koji živi od svog rada, obično inventivniji i maštovitiji od birokrate iz državnog aparata a propisi kasne za životom, u praksi se često dešavalo da opštinski organ uprave odbije da izda dozvolu za rad, jer posao kojim gfađanin želi da se bavi nije u "spisku đozvoljenih poslova" iako po svojoj prirodi spađa u uslužne delatnosti i istovremeno, takvim poslom se ne bave ili se have u malom obimu radne organizacije. Hi, proizvodni zanatlija ima mogudnost i potrebu da zaposli 10-15 radnika a propis dozvoljava do 5 ili 10 radnika. U praksi poreznici, tržišna i druge inspekcije često obilaze "privatnike" i s neskrivenim zadovoljstvom objavljuju njihove povrede zakona, pa i sitne propuste. U stvari, kroz ukupnu regulativu koja se odnosi na lični rad i praksu poreskih, inspekcijskih i drugih državnih organa, kao da provejava verovanje da se svaki ’privatnik" (ili po zakonskoj terminologiji - radni čovek koji samostalnog obavlja delatnosti lidnim radom) bavi utajom poreza i raznim malverzacijama, da se neosnovano bogati i slidno - dok se suprotno ne dokaže. 3. Značajne novine donosi Arnandman XXI na Ustav SFRJ, iz 1988. godine. Pre svega, za razliku od ranijih ustava koji lični rad ograničavaju praktidno na uslužne delatnosti uz neogranideno pravo zakonodavca da u okviru till delatnosti odredi poslove koji se mogu obavljati ličnim radom, pomenuti Arnandman predvida da se zakonom mogu izuzetno (podvukla K R.) kad to zahteva priroda tih'delatnosti ili poseban društveni interes, odrediti delatnosti koje se ne mogu samostalnog obavljati ličnim radom. Druga novina je što se zakonom mogu (ranije obavezno) utvrditi uslovi samostalnog obavljanja delatnosti ličnim radom. 4. Važeće zakonodavstvo koje se odnosi na indivudualno preduzetniStvo doneto je pre usvajanja važedeg Ustava SRI, i zasnovano je na idejama iz pomenutih ustavnih amandmana iz 1988. godine. Pre svega, Zakon o preduzedima ("SI. list SFRJ", br. 77/88) poznaje: nekoliko oblika preduzeda prema svojinskim odnosima (društveno, zadružno, mešovito, ugovorno i privatno); poljoprivredno gazdinstvo; radnju; preduzede male privrede i preduzede za zapošljavanje invalida. Odredbe Zakona o preduzedima koje se odnose na samostalni lidni rad su kratke, nadelne i otvaraju više pitanja, kao na primer, da !i se u radnji mogu zaposliti radnid i koliki broj, kad je radnja sa i bez svojstva pravnog lica, itd. Ta i druga slidna pitanja, ovaj Zakon prepuSta republidkom zakonodavstvu, a to je u Republici Srbiji Zakon o lidnom radu ("SI. glasnik SRS", br. 54/89, 9/90 i 46/91), kao i drugi zakoni koji ureduju ovu materiju. 5. Prilikom pripreme važedeg Zakona o lidnom radu Republike Srbije, zamisao je bila da se jednim zakonom uređe opšti uslovi za obavljanje delatnosti lidnim radom u svim oblastima (privreda i vanprivreda odnosno društvene delatnosti), a da se pojedina pitanja urede i posebnim zakonom kojim se celovito uređuju odnosi u nekoj oblasti (na primer, zdravstvo, turizam). Raniji zakoni u ovoj oblasti izražavali su princip da je dozvoljeno samo ono što je propisano, a pomenuti zakon zasniva se na principu da je dozvoljeno sve što izridito nije zabranjeno, ili, drugim režima, radni čovek može lidnim radom obavljati sve delatnosti, sem onih koje su izridito zabranjene. Taj princip je prihvatljiv. Medutim, Zakon sadrži veliki broj zabrana nabrojanih u 33 tadke u dl. 32. (privredne delatnosti) i u 7 tadaka u dl. 33. (društvene delatnosti).

272

Dr Koviljka Romanić, predsednik Upravnog odbora "Responsa". D. O. 0., Beograd