Pravo i privreda

Načelno, može se razumeti zabrana bavljena nekom delatnošču putem ličnog rada, kad ta delatnost po svojim obeležjima zahteva velika materijalna ulaganja, veči broj stručnjaka odgovarajućih profila i slično ili kad je zbog određenog javnog interesa, vršenje određene đelatnosti rezervisano samo za javno preduzeće u državnoj svojini. Međutim, zabrane nabrojane u čl. 32. i 33. Zakona odnose se ne samo na radnje kao organization! oblik obavljanja ličnog rada već i na privatna preduzeća, što je u praksi različito protumačeno - jedni su smatraii da se zabrana odnosi samo na privatno preduzeće kao organizacioni oblik u smislu 51. 138. Zakona o pređuzećima ("SI. list SFRJ", br. 77/88) a drugi su smatrali da se zabrana odnosi na sva preduzeća u privatnoj svojini, bez obzira na njihov organization! oblik. No, nijedno ni drugo tumačenje nije zasnovano na ustavu i Zakonu o preduzećima, jer sva preduzeća, bez obzira na svojinski sistem moraju imati jednak položaj. Prema tome, i u važećem Zakonu o ličnom radu provejava nepoverenje prema indivudualnom preduzetništvu. To nepoverenje i ograničavanje ličnog rada ogleda se i u 51. 9. u kome su u 18 tasaka nabrojane delatnosti i poslovi za sije se obavljanje zahteva odgovarajuća strusna sprema. Nisu sporni ti uslovi kao takvi, već sinjenica da se oni ne traže uvek za obavljanje istih poslova u društvenom preduzeću. Drugim reSima, zakon koji celovito uređuje neku delatnost treba đa utvrđi odgovarajusu struSnu spremu i eventualno druge uslove (na primer, položen struSni ispit) koji važe za sve koji istu delatnost obavljaju - i za društveno preduzeče i za inđivudualnog preduzetnika. Na kraju, i pored određenih slabosti, može se konstatovati da je zakon o lisnom radu u odnosu na ranije zakonodavstvo u ovoj oblasti, ipak znatno olakšao bavljenje lisnim radom na legalan nasin i omogućio da se po dosta jednostavnom i brzom postupku registruje veliki broj zanatskih radionica, trgovinskih radnji, raznih agentija i biroa i dr. II NOVA USTAVNA I ZAKONSKA REŠENJA Ustavna rešenja U Ustavu Republike Srbije od 28.9.1990. godine ("SI. glasnik RS", br. 1/90): jamsi se pravo svojine, u skladu s Ustavom i sloboda preduzetništva (51. 34.); utvrđuje da se ekonomsko i socijalno uređenje zasniva, pored ostalog, na slobodnom privređivanju svim oblitima svojine na jedinstvenom tržištu robe, rada i kapitala (51. 55.); utvrđuje da se privredne i druge delatnosti obavljaju slobodno i pod jednakim uslovima, u skladu s Ustavom i zakonom (51. 57.). U Ustavu Savezne Republike Jugoslavije od 27.4.1992. godine ("SI. list SRJ", br. 1/92), u 51. 74. predviđeno je: đa se preduzeća i drugi oblici organizovanja za obavljanje delatnosti ili usluga osnivaju, organizuju i povezuju slobodno i samoslalno, u skladu sa saveznim zakonom, i da su privredni subjekti samostalni i ravnopravni, a uslovi privređivanja jednaki za sve. Kao što se vidi, novi ustavi ne sadrže, kao raniji, posebne odredbe o samostalnom lisnom radu, ves samo određene printipe koji su jednaki za sve privredne subjekte, što je prihvatljivo. Ti printipi traže izgrađivanje bitno novog zakonodavstva u odnosu na dosadašnje zakonodavstvo o lisnom radu. Jedan ill vise zakona 1. Predlog Zakona o preduzedima 1 sadrži rešenja o nizu pitanja koja se odnose na preduzetnike, kao što su, opšti pojam, firma, registracija i dr. Ta rešenja ipak nisu dovoljna, jer nema odgovora na više znasajnih pitanja, kao što su, na primer, da li se pod preduzetnikom uvek podrazumeva samo jedno fizisko lice ili se mogu

273

PRAVNI OKVIRIINDIVIDUALNOG PREDUZETNIŠTVA