Pravo i privreda

ekonomijama, princip komparabilnosti ima podršku većine u akademskim krugovima, medu poslovnim svetom i kod političara. Ovaj zahtev je za zemlje uvoznice kapitala posebno značajan, jer strani investitori pokazuju sklonost da u poreskim obavezama sa kojima se sredu u zemlji u koju investiraju svoja sredstva prepoznaju poreze na koje su navikli u zemlji svog rezidentstva. S obzirom da se fiskalna reforma u Srbiji iz 1992. godine zasnivala na načelu komparabilnosti, ostaje da se onaj deo poreskog sistema koji njome nije bio obuhvaćen - a to su posredni porezi - takođe učini uporedivim sa poreskim sistemima zemalja članica OECD. U tom pogledu pri Ministarstvu finansija Vlade SR Jugoslavije otpočeo je rad na izradi Zakona o porezu na dodatu vrednost, koji bi trebalo da stupi na snagu 1.1.1995. godine, s tim da se počne primenjivati od 1.7.1995. godine. 3. Zahtevi koji proizlaze iz specifičnosti jugoslovenskih prilika Ekonomski oporavak Jugoslavije i dalje je sasvim neizvestan, budući da je nepredvidivo do kada će sankcije biti na snazi. Privreda je iscrpena trogodišnjim ratom, hiperinflacijom i blokadom, pa je otuda njeno stanje izuzetno teško, u izvesnim aspektima teže nego u većini drugih zemalja u tranziciji. Uz nasledene strukturne slabosti, u Srbiji je u protekle tri godine nastao hipertrofirani državni sektor, koji svojom neefikasnošću takode predstavlja prepreku za početak ekonomske obnove. Zato su neophodne radikalne reforme strukturnog karaktera, ali i poreska politika može u izvesnoj meri pomoći da se üblaži ili otkloni nepovoljno dejstvo ovakvih specifičnih jugoslovenskih prilika. U tom pogledu izmene u poreskom sisemu trebalo bi da udovolje sledećim zahtevima: 1. Porezi treba da olakšaju sprovođenje privatizacije. Reč je o principu kome se u većini drugih zemalja u tranziji nije poklanjala posebna pažnja. U njima je, naime - kako medu pravnim i ekonomskim stručnjacima, tako i medu političarima - potpuno preovladao stav da su reforme nemoguće bez privatizacije. Štaviše, svest o većoj ekonomskoj efikasnosti privatnih od javnih preduzeća postala je tokom osamdesetih godina dominirajuća i u onim kapitalističkim zemljama u kojima je u periodu odmah posle drugog svetskog rata došlo do zamaha nacionalizacije u pojedinim granama privrede. 1 Zbog postojanja ovakvog uverenja, u velikom procesu prelaska socijalističkih privreda u tržišne ekonomije nije se javljala potreba za posebnim poreskim stimulisanjem privatizacije. Fiskalna teorija iznosila je stav da je zadatak poreske politike da pre svega stvori povoljan ambijent u kome će privatna privreda modi efikasno da posluje; nije bilo praktične potrebe da se podstiče sam preobražaj državne u privatnu svojinu. Medutim, otpori privatizaciji na teorijskom i na političkom planu izgleda da su najjači u SR Jugoslaviji. 2 Otuda je poreskoj politici u ovom domenu potrebno dodeliti "aktivniju" ulogu. S jedne strane, potrebno je sprečiti da javna preduzeća u državnoj svojini i društvena preduzeća imaju privilegovan poreski tretman. On se danas ogleda, izmedu ostalog, u sledećem: 1 Upored; John A.Kay - David Thompson, Privatisation in the United Kingdom, Regulatory Familure in the Public and Private Sector (u: "Public Finance and Performance of Enterprises", ed.by Manfred Neumann and Karl W.Roskamp, Wayne State University Press, Detroit 1989., str.3B3-401). 2 Upored: Boško Mijatović, Privatizacija, Ekonomski institut, Beograd, str. 1-18.

71

PORESKISISTEM ZAEKONOMSKI OPORAVAK JUGOSLAVDE