Pravo i privreda

načelu treba da ima jednaki tretman. Limit od 30 % oiporezive dobiti trebalo bi podići na 50 %\ pružanje olakžice bez ikakvog ograničenja moglo bi imati nepovoljne fiskalne efekte, koji bi zahtevali da se pođignu stope drugih poreza, pa otuda treba biti oprezan kod zalaganja za potpuno oslobođenje investicija. S đruge strane, ulagaoja u osnovna sredstva treba da dobiju privilegovan tretman prilikom izbora tipa poreza na dođatu vređnost. Naime, mišljenja sam da se treba opredeliti za tzv. "potrošni tip" ovog poreza, koji dopušta da se porez ne plaća pri nabavci kapitalnih dobara. Time bi se investitorima pružila značajna poreska podobnost. Treći zahtev se tide odnosa između matične kompanije i njene filijale. Sadašnji Zakon o porezu na dobit korporacija pruža tzv. "privilegiju za holding", omogućujući da se dividende koje matična kompanija primi od svoje rezidentne filijale izuzmu iz osnovice poreza na dobit korporacija. Međutim, osnivanje novih filijala (kompanija-derki) treba stimulisati i na taj način da se ukine sada postojeći ujednačavajući porez, koji matična kompanija plaća na dividende koje je primila od svoje rezidentne filijale, čija, pak, dobit nije bila podvrgnuta porezu po stopi od 30 %. Drugim rečima, treba omogućiti da se poreska olakšica koju uživa rezidentna filijala - isplatilac dividend! prenese i na matičnu kompaniju - primaoca đividendi. Oporezivanje u grupi kompanija treba učiniti još stimulativnijim i u pogledu prava na poresko konsoliđovanje. Sadašnje zakonsko rešenje je takvo da matična kompanija i njene rezidentne filijale imaju pravo da podnose konsolidovani poreski bilans jedino ako među njima postoji neposredna ili posredna kontrola nad najmanje 90 % akcija ili udela. Smatram da bi pomenuti limit trebalo spustiti na 75 % ili čak 51 %, čime bi se proširila mogućnost za korišćenje podobnosti koju pružaju gubici ostvareni u jednoj od članica grupe, a koji se mogu prebiti na račun dobiti ostalih članica grupe kompanija. 3. Poreska politika treba da stimuliše funkcionisanje finansijskih tržišta. U sadašnjem sistemu poreza na dobit korporacija, poreza na dohodak gradana i poreza na promet nalazi se nekoliko rešenja koja sputavaju nesmetano funkcionisanje finansijskih tržiSta. (a) Privilegija da se kapitalni dobitak oporezuje samo sa 50 % svoje vrednosti pružena je jedino dugoročnim kapitalnim dobicima, ostvarenim prodajom hartija od vrednosti. Ovu bi olakšicu trebalo proširiti na kratkoročne kapitalne dobitke, kao i na kapitalne dobitke od prodaje nepokretnosti i opreme. (b) Revalorizaciju nabavne cene stvari čijom se prodajom ostvaruje kapitalni dobitak treba vršiti primenom indeksa rasta cena na malo, a ne indeksa rasta prosečne bruto zarade. Model revalorizacije koji je sada na snazi dovodio je do iskazivanja nerealno visokog kapitalnog dobitka, budući da je stopa inflacije (merene rastom cena na malo) bila znatno veća od stope rasta bruto zarađa. U prvim mesecima 1994. godine slika se promenila: stopa rasta cena na malo je znatno niža od stope rasta bruto zarada. Uporedna iskustva sveđoče da kada neka zemlja sprovodi indeksaciju, onda to čini koristeći stopu rasta cena na malo ili proizvođačkih cena, a ni u kom slučaju ne stopu rasta zarada. (c) Neto kapitalni gubitak, koji preostane pošto se prebiju kapitalni gubici i kapitalni dobici iz tekuće godine, može se prenositi u naredne tri godine i isticati na račun kapitalnih dobitaka u tim godinama. Međutim, sadašnje propise bi trebalo izmeniti u tom pogledu da omogude indeksaciju kapitalnih gubitaka koji se prenose u naredne godine. (d) U Zakon o porezu na dobit korporacija treba uneti rešenje da se u poreskom bilansu kao prihod ne iskazuju kamate po osnovu obveznica javnog zajma, dime bi se ujednačio poreski tretman pravnih i fizičkih lica u ovom pogledu.

74

Prof, dr Dejan Popović, profesor Pravnog fakulteta u Beogradu.