Pravo i privreda

nove, pa i one koji su bili protiv, ali su ostali u manjini. Većina ima presudan uticaj na rad skupštine akcionara, odnosno skupštine čianova društva sa ograničenom odgovornošću. Na posredan način većina utiče i na upravni odbor, čiji rad kontroliše skupština u kojoj presudan uticaj ima većina. Većinskim načinom odlučivanja se, pre svega, uvažavaju interesi grupe koja đoduše obuhvata većinu članoa drušlva, ali se ne poklapa sa društvom, već čini samo jedan njegov deo. U društvima čiji članovi nisu uložili sopstvena sredstva, već svoje članstvo (pripadnost) temelje na nekom drugom pravnom osnovu, po osnovu rada na primer, iz koga izvlače i pravo na upravljanje i odlučivanje, takav način odlučivanja ne ugrožava neposredno njihove individualne materijalne interese. Međutim, kod društava koja su organizovana na principima zajedničkog interesa za profitom i na individualno unetim sredstvima, kao što su trgovačka društva, princip većinskog odlučivanja nameće pitanje odnosa pojedinačnog i kolektivnog interesa. Individualni interes svakoga člana najčešće se svodi na imovinski interes da ta sredstva budu očuvana i da se sa njima posluje na način kako i njemu kao pojedincu odgovara. S druge strane, trgovačko društvo kao samostalni pravni entitet raspolaže ovlašćenjima da preko svojh organa formira sopstveni korporativni interes, 1 koji može ne samo u pravnom, već i u ekonomskom smislu biti odvojen i različit od pojedinačnih interesa. U društvima kapitala na formiranje takvog interesa, kao cilja ili poslovne politike društva, presudno utiču većinski članovi, odnosno akcionari. Kako se interesi većine mogu razlikovati od interesa manjine, njihov sukob može ugroziti ne samo interese manjine, već može dovesti u pitanje i opstanak i dalje poslovanje samog društva. Stoga je "odgovarajuća ravnoteža prava većine i manjine akcionara od suštinskog značaja za skladno funkcionisanje kompanije." 2 S druge strane, potrebno je imati u vidu da i u klasičnim društvima kapitala, kao što je akconarsko društvo, društvom upravlja ili vrši određena upravljačka ili nadzorna ovlašćenja ne samo skupština, kao najautentičniji organ vlasnika, već i drugi nevlasnički organi: upravni i nadzomi odbor, kad je ovaj poslednji formiran. S obzirom na sve izraženiju pasivnost akcionara, posebno u draštvima sa velikim brojem akcionara, očigledno je da se uticaj vlasnika na odlučivanje i upravljanje smanjuje i u takvim društvima, što je dovelo do poznate pojave ođvajanja svojine od kontrole. 3 Time se mogu ugroziti ne samo prava manjinskih vlasnika, već i prava većine. Predmet rada je, međutim, ograničen samo na analizu rešenja Predloga Zakona o preduzećima kojima je regulisan položaj manjinskih vlasnika. Pitanje zaštite manjine posebno dolazi do izražaja kod akcionarskih društava koja vrše javni upis kapitala, sa velikim brojem malih akcionara 4 čije se akcije kotiraju na berzi. 5 U blažoj formi i u manjem broju slučajeva postoji i kod društva sa ograničenom odgovornošću, a samo izuzetno i kod društava lica. 6

1 V.G. Teubner, Enterprise Corporatism: New Industrial Policy and the "Escence" of the Legal Person, 36 The American Journal of Comparative Law, 1988, 130. p. 141. 2 Palmer’s Company Law, 23. ed., p. 597. navedeno prema; Charlesworth and Cain Company Law, by G. Morse, London, 1983, p, 406. 3 V.D. Milenović, Upravljanje deoničkim dmžtvom, Pravni život, 1-2/1992, str. 158. 4 Primera radi, američka Telephone & Telegraph Company (AT&T) bila je 1982. godine vođeća kompanija po broju prodatih akcija i akcionara (oko 815,1 miliona $ i oko 3 miliona akcionara). Navedeno prema: A.D. Wolfe & FJ. Naffziger, The Law of American Business Organizations, New York, 1984, p. 322. 5 R. Prica, Sudska zaštita manjine u društvima kapitala, Pravni život 1-2/1992, str. 175. 6 V.M. Vasiljević, Osnovna poiazižta i načela Nacrta zakona o pređuzećima, Pravo i privreda, 3-

77

PRAVNI STATUS MANJINSKJH VLASNIKA U ZAKONUO PREDUZEĆIMA IINVESTICIONIINTERES