Pravo i privreda

vrtinskom većinom glasova prisutnih akcionara, ako statutom nije previđeno da se takve odluke donose drugom kvalifikovanom većinom. U slučaju prestanka društva akcionari imaju pravo na srazmerni deo likvidacione ili stečajne mase nakon namirenja poverilaca. 1 Pravo akcionara na upravljanje obuhvata sledeća prava: da lično ili preko predstavnika učestvuju u radu skupštine, s tim što se statutom može utvrditi najveći broj glasova svakog akcionara ili usloviti učešće akcionara u odlučivanju skupštine posedovanjem određenog broja akcija; da podnosi predloge skupštini i da odlučuje; da zahteva pismeno objašnjenje u vezi zakazanog dnevnog reda; da od upravnog odbora zahteva sazivanje skupštine ako poseduju najmanje 1/10 trajnog kapitala i da zahtevaju da se odredeno pitanje unese u dnevni red skupštine. U slučaju da upravni ođbor ne sazove skupštinu u roku od 8 dana, akcionari mogu zahtevati od nadzornog odbora da to učini u roku od 3 dana od dana podnošenja zahteva. Akcionari sa najmanje 1/10 trajnog kapitala mogu zahtevati i da sud ispita odluke skupštine kojim je povxedeno neko njihovo pravo. Većinom od navedenih prava akcionari j članovi se mogu koristiti kao pojedinci, pa se takva prava mogu označiti i kao individualna prava (Individualrechte)L Od njih bi trebalo razlikovati slučajeve kad je korišćenje odredenih prava, iz razloga racionalnosti organizovanja i poslvoanja preduzeća uslovljeno postojanjem zakonom ili statutom odredene grupe. Takva prava se označavaju kao kolektivna prava (Kollektivrechte). Grupe se mogu odrediti prema broju članova ili prema visini uloženog kapitala (uloga ili akcija). Dok se kod individualnh prava vodi računa o interesima svakog člana trgovačkog društva kao pojedinca, svrha kolektivnih prava je zaštita većine od potencijalne "tiranije pojedinaca." Otuda položaj manjine neposredno zavisi od dodeljenih individualnih prava, ali posredno i od propisanog načina i postupka njihovog ostvarivanja (čime se praktično mogu pretvarati u kolektivna prava), kao i mera zaštite u slučaju njihove povrede. Tako položaj manjine zavisi od kriterijuma za formiranje manjinske grupe. iod sadržine ovlašćenja koja se priznaju tako odredenim grupama. Predmet zaštite mogu biti sva ona prava koja akcionari i članovi društva sa ograničenom

7 čl. 234. stavovi 1. i 5. Predloga zakona. 1 čl. 237. stav 1. Predloga zakona. 2 V.B. W. Meister und M. H. Heidenhain, Die deulsche Gesellschaft mit beschrankter Haftung, Frankfurt am Main, 1988, S. 171;. J.M. M. Maeijar, A Moder European Company Law System, Comentary on the 1976 Dutc Legislation, Sijthoff, 1978, pp. 100, 101. 3 Manjinske grupe kojima se pruža određena zašlita se u većini prava određuju prema visini udela, odnosno akcija kojima raspolažu i to u rasponu od 5% do 25%. Tako je prema odredbama Trgovačkog zakonika Spanije, od 17. jula 1951, sa izmenama od 25. jula 1989. godine, nemačkom AktGesetz, grčkog Anonymos Eteria, od 1920, sa kasnijim izmenama i porlugalskog Codigo das Sociedades Comercialis, Decreto Lei 262/86, od 2. septembra 1986, akcionarima sa 5%, akcija dato pravo da sazovu vanrednu skupštinu. Prema zakonu o društvima sa ograničenom odgovomošću Nemačke (Gmbh - Gesetz), holandskom pravu trgovačkih društava (Građanski zakonik, knj. 11, deo 3, čl. 64-174), Francuskom pravu akcionarskih društava, portugalskom pravu za društva sa ograničenom odgovomošću im izmenama švajcarskog prava o trgovačkim društvima, od 1. jula 1992, za manjinski tretman je potrebno 10% akcija, odnosno udela. Prema pravima Belgije (odgovarajući deo Trgovačkog zakonika, Knjg. I, deo IX - Lois Coordonnees sur les socites commerdales), Italije (odgovarajuće odredbe Gradanskog zakonika, 2325-24461 i kasniji posebni zakoni i direktive), akcionari koji raspolažu sa najmanje 20% akcija uživaju manjinska prava. Pravo Irske i Velike Brilanije korišćenje manjinskim pravima ne vezuje za posedovanje odredenog procentualnog udela ili akcija, već za ispunjavanje propisanih uslova.

80

Prof, dr Radovan Vukadinović, Profesor Pravnog fakulteta u Kragujevcu