Pravo i privreda

Osim savim drugadijeg određivanja pojma javne službe (sa značajnim proSirivanjem sadržine ovog pojma), ono što ovaj zakon čini značajnim sa aspekta analize u ovom radu, je dinjenica da je njime pokušano da se na višem stepenu izvede razlikovanje vlasničkog odnosa prema sredstvima rada javnih službi, od ostvarivanja javnog interesa sadržanog u činjenici osnivanja tih službi. U tom smislu, ved članom 2. je utvrdeno da sredstva kojima posluju javne službe mogu biti u svim oblicima svojine. Naročitu pažnju privlači odredba člana 6. po kojoj je sferi javne vlasti (Republika, autonomna pokrajina, grad i opština) pružena mogućnost izbora da li će sami biti osnivadi organizadonog oblika preko koga de se vrSiti poslovi javne službe ili de poslove iz tog domena poveriti drugim ved osnovanim pravnim ili fizičkim licima. U sludaju poveravanja poslova javne službe drugim pravnim ili fizičkim licima, zakon je izričit u stavu da de se to poveravanje izvršiti na ugovomim osnovama. Normalno je da se ne može odekivati da de se u tom sludaju u potpunosti modi da obezbedi princip ravnopravnosti ugovornih strana (posebno u svom sadržinskom znadenju), ali je i to svakako znadajno više od jednostranog, putem odluka organa vlasti, odludivanja o tim pitanjima. Organizacioni oblici u okviru kojih se obavljaju poslovi javnih službi (a to su: obezbedenje ostvarivanja prava gradana, odnosno zadovoljavanje potreba gradana i organizacija, kao i ostvarivanje drugog zakonom utvrdenog interesa u odredenoj oblasti) su preduzeda, odnosno ustanove. Kriterij razlikovanja ovih organizacionih oblika je stepen valorizacije usluga na tržišnim prindpima. Ostvarivanje javnog interesa sadržanog u zahtevu za urednim, kontinuiranim i pod jednakim uslovima dostupnim ostvarivanjem prava gradana i organizacija, kao i zadovoljavanje potreba korisnika, obezbeduje se na dva nivoa. Prvi nivo predstavlja uređivanje vršenja tih usluga od strane samog osnivada preduzeda, odnosno ustanove koja obavlja poslove javne službe. S tim u vezi je i pravo osnivada javne službe, koja u datom organizacionom obliku posluje sredstvima u mešovitoj svojini, da u upravljanju tom službom udestvuje srazmemo visini svojih sredstava. Drugi nivo obezbedenja javnog interesa sadržan je u upravnom i strudnom nadzoru koji se od strane državnih organa (organa javne vlasti) vrši nad radom organizadonih oblika preko kojih se obavljaju poslovi javne službe. 3. POSEBNI ZAKONI KOJIMA SU OSNOVANA JAVNA PREDUZEĆA Na osnovama gore analiziranih propisa, a shodno svojoj oceni o svrsishodnosti urednog i kontinuiranog obavljanja delatnosti, odnosno poslova, kao i zaštite javnog interesa sadržanog u zahtevu za obavljanjem tih delatnosti, odnosno poslova, Narodna skupština Republike Srbije donela je više posebnih zakona, kojima je uređujudi odredenu materiju osnovala javna preduzeda, odnosno kojima je neposredno osnivala javna preduzeda. Na taj nadin je sa aspekta zakonskog uređivanja ove materije zaokružen normativni milje poslovanja javnih preduzeda. Ovi posebni zakoni su, uzimajudi u ozbir poznato pravilo tumadenja propisa da poseban zakon odreduje uslove primene opSteg zakona, od bitnog značaja za definisanje položaja i uloge koju javna preduzeda imaju u našem pravnom sistemu. Bez namere da posebno analiziramo odredbe svakog od gore navedenih posebnih zakona o osnivanju javnih preduzeda u Republici Srbiji, pošto bi to znažajno premašilo zadat obim ovog rada, u daljem tekstu ukazademo na one osnovne zajednidke karakteristike ovih propisa. Pre svega, mora se istadi da su u svim zakonima kojima su osnovana javna preduzeda, ta preduzeda inicijalno osnovana kao državna preduzeda. To je udinjeno na nadin što su sredstva rada kojima su do donošenja i stupanja na snagu ovih zakona poslovali privredni subjekti koji su bili registrovani za obavljanje delatnosti iz predmeta regulisanja ovih zakona, proglašena državnom svojinom.

93

OSTVARIVANJE JAVNOG INTERESAIZ DELATNOSTIJAVNIH PREDUZEĆA