Pravo i privreda

Shodno tom stanovištu, u okvirima člana 407. Predloga zakona o preduzećima, stimulisano je da se javni interes obezbeduje: 1. Davanjem saglasnosti na statut, odnosno delove statuta koje su značajne za ostvarivanje javnog interesa. Ovo je već klasični način obezbeđenja ostvarivanja Javnog interesa i sadržan je u svim propisima kojima se kao osnivačkim aktima reguliše osnivanje javnih preduzeća. Izvesna i to pozitivna novina je stvaranje mogućnosti da samo određene odredbe statuta, koje su od značaja za ostvarivanje javnog interesa budu predmet davanja saglasnosti. Ovaj, za sada ipak izuzetak od pravila, treba vremenom dovesti na nivo pravila, jer stvarno nema nikakvih razloga da izvesne klasične sttutarne odredbe budu predmet saglasnosti. One moraju ostati na nivou inicijativnosti ali i odgovornosti za njihovu uspešnu interpretaciju u samim preduzećima. 2. Davanjem saglasnosti na izbor, odnosno razrešenje direktora. lako na prvi pogled logična ova odredba de facto predstavlja novinu u sadašnjoj praksi rada javnih preduzeća. Naime, prema sada važećim odredbama posebnih zakona, osnivač javnih preduzeća je uglavnom izvorno vršio imenovanje i razrešenje direktora u tim preduzećima. Institucijom davanja saglasnosti na izbor, odnosno razrešenje organa upravljanja u preduzeću, te takav koncept treba pozdraviti kao u većoj meri tržišno orijentisano rešenje nego Sto je to slučaj sa sada važećim odredbama. Normalno ova odredba se ne odnosi na preduzeća u privatnoj, odnosno većinski privatnoj svojini. 3. Izborom najmanje trećine članova nadzornog odbora. I ovo rešenje kao i prethodno je odstupanje od sada postojećih rešenja u smislu davanja veće autonomnosti organima preduzeća koji su izabrani u samom preduzeću. Naime, prema važećim rešenjima pre bi se moglo govoriti o obrnutoj proporciji u pravu na izbor članova nadzornog odbora. No, što se tiče samog nadzomog odbora mišljenja smo da, zbog funkcija imenovanih članova nije od suštinskog značaja. Dovoljno je za zaštitu javnih interesa i da u nadzornim odborima bude samo jedan predstavnik javnog interesa pa da ostvarivanje tog interesa bude na odreden način obezbedeno. Sasvim je drugi slučaj sa upravnim odborom. U kontekstu ovog organa upravljanja predlagač Zakona o preduzećima povlači razliku između preduzeća koja su u društvenoj ili u većinskoj društvenoj svojini u odnosu na ostala preduzeća. U ovoj prvoj kategoriji preduzeća javni interes se ostvaruje i imenovanjem polovine članova upravnog odbora. Za druga preduzeća predlagač ne nudi nikakva rešenja, iz čega se može zaključiti da je reSenje tog pitanja prepustio vlasnicima sredstava kojima posluju ova preduzeća, da oni saglasno vršenju svoje vlasničke funkcije izvrše izbor članova upravnog odbora u tim preduzećima. Na taj način je jasnije nego bilo kojom drugom odredbom izvršeno podvajanje vlasničke funkcije u javnim preduzećima od funkcije zaštite javnog interesa koji se ostvaruje iz delatnosti ovih preduzeća. 4. Davanjem saglasnosti na povećanje odnosno smanjenje osnovnog kapitala. Odmah se mora istađi da se ovaj oblik ostvarivanja javnog interesa ne odnosi na javna preduzeća u privatnoj, odnosno većinskoj privatnoj svojini. Međutim, osnovano se može postaviti i pitanje, treba li on uopSte da bude oblik ostvarivanja javnog interesa, tim pre ako se zna za sasvim ispravno opredeljenje da se javna preduzeća mogu osnivati u svim oblicima svojinskog odnosa. U tom kontekstu povedanje, odnosno smanjenje osnovnog kapitala je u funkciji vlasničkog raspolaganja, a ne ostvarivanja javnog interesa i tako ga dosledno treba tretirati. Sasvim je drugo pitanje ukoliko se povećanjem (što će biti samo teorijska konstrukcija), odnosno smanjenjem kapitala (što je realno moguće) dovede u pitanje mogućnost ostvarivanja javnog interesa u određenom javnom preduzeću. No, i u- takvoj konstelaciji nosiocu javnog interesa ostaje mogućnost intervencije preko svojih predstavnika u nadzornom odboru. Sa tih razloga

97

OSTVr\RIVANJE JAVNOG INTERESAIZ DELATNOSTIJAVNIH PREDUZEĆA