Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

XIV. sednica 19. februara 1921. godine.

25

dine pa do danas krupnijeg potresa nego što su Bulanžeova afera i Dreifussova afera? Nisu li i te bile čisto oficirske stvari ili oficirske stvari,' iza kojih su bili drugi činioci, pa ti drugi upotrebili oficire u svoje svrhe? Pa recite mi, gospodo: koja je monarhija imala da izdrži veće potrese nego što je francuska republika te dve krize izdržala od svoje vojske? Što se tiče južno-američkih i srednjo američkih republika, i njihovih generala predsednika, to je sasvim suvišno spominjati ih. A i sovjetska republika nije ništa drugo nego seljačka i radnička republika koja se drži na bajonetama. I kad bismo uzeli za primer najlepšu i najmoćniju republiku u svetskoj istoriji, koja je u svom razvijanju imala svoj pravilan početak, apogej i kraj to je rimska republika treba li se zapitati: pa čime je završila? Završila se jednim strahovitim militarizmom, pretorijanstvom i imperijalizmom. A možemo li mi zamisliti da smo u takvom medjiunarodnom položaju da smemo biti bez vojske, bez oficira, kao što je Severna Amerika dosada bila, a u budućnosti, posle nas, videče se šta će i tamo biti? Mi, gospodo, koji moramo imati vojsku, koji moramo imati jaku vojsku, nesumnjivo je, da moramo obratiti pažnju da nam ta vojska ne postane izvor unutrašnjih nevolja. Ja vam danas ovde kažem: ako nemadnemo jaku krunu, jakih vladalaca, naša će zemlja biti poprište velikih vojničkih nereda. (Dobacivanje od strane komunista: Ko jamči za jakog vladaoca?) Narod jamči. Narod jamči da će imati glave dostojne sebe. Ako narod ne umedne obezbediti sebi dostojne poglavare, on će biti kriv, i on će to da plati. A ovaj je narod baš birao vladaoca 1903. godine p,a gospodo, bilo je jedno biranje i sad 28. novembra, jer g. Markovič traži plebiscit i kaže: ja tvrdim da je tako, inače izvolite r.a plebiscit. Taj plebiscit je u istini bio 28. novembra i narod se izjasnio na njemu. A kad bi, gospodo, kod nas bila ta republikanska ideja tako jaka, kako se ovde tvrdi, ona bi pred narod izašla kao čista republikanska ideja, a r.e kao ideja seljačke republike ili sovjetske republike. Jer zna se da je u tim programima ono drugo glavno, a republika ima samo da posluži tome drugome. A oni političari, koji su se poslužili čisto republikanskim programom, vi ste videli kako su prošli, i ako je medju republikanskim kandidatima i vodjama kod nas bilo vrlo jakih političkih ljudi. Hi morate poći kao Radić da tražite niske apetite seljačkog Hrvatstva, ili morate poći putem obećanja, idealnog stanja kako bi u Rusiji trebalo biti i kako na žalost, i ja to kažem., nije. Bez tih seljačkih i sovjetističkih supstrata sama republikanska ideja u nas nije uspela,. Pošto je dakle taj referendum u stvari već bio, ja mislim da nema potrebe primiti predlog g. Markoviča. U opšte zna se, da je to samo lepa reč, jer se mi nismo sastali da rešavamo o referendumu, te ga za sad nećemo primiti. (Mir. Prosvete Svet. Pirbićević: Ja mislim da bi on voleo da se ne -raspusti ova Skupština larma.) U opšte g. Markovič je bio Stenografske beleške

danas savim iskren i on je kazao da su to državne forme, tek onako, a glavno je sovjetska republika. U isto vreme on nam otvoreno kaže, da bi ta buržoaska republika bila samo ugodan teren' sa koga bi se prešlo na sovjetsku republiku. To je ono što treba svaki član tako zvane buržoazije, svi oni koji nisu prijatelji sovjetskog režima, da ozbiljno prime znanju, jer sad doista to jedno iz drugog izlazi. G. Markovič je kazao, da je on za republiku, zato što republika dopušta da najpotpunije dobije izraza kjosna borba. Jeste, i naravno Iko želi najpotpuniju klasnu borbu u ovome narodu, do krajnjih njenih granica, taj treba da želi i republiku, jer ja priznajem: u monarhiji ima jedan regulator, koji neće i ne treba da dopusti da izmedju klasa dodje do ogorčene borbe. Gospoda polaze od Marksovih ideja da je u državi u društvu samo klasna borba izmedju radnika i kapitalizma, i ja ulazeći u njihove ideje anališem ih na. brzu ruku, jer se dugo ,ne mogu zadržavati kao što znate i moram preći na ostale tačke vladinog nacrta. Ja bih vrlo rado govorio i o radnim predlozima koji su ovde pali, ali kako je malo vremena, moram se ograničiti da učinim jedan predlog i uputim jednu molbu nekim od gospode predlagača. Nekoliko grupa i gospode ovde predložili su jedam naročiti član za koji ću priznati da može imati smisla i imalo bi smisla da bude unesen u prvi odeljak. To je član koji govori o tome kako se naša kraljevina deli na pokrajine ili oblasti, okruge srezove i opširne. Isto tako g. Vujičič je predložio 'još dva člana. Jedan je da se državna oblast r.e može smanjivati ili delo vi njeni razmenjivati bez Narodne Skupštine. Drugo je predloženo o državnim merama; može biti i još nešto drugo, ali o tome drugom ja neću govoriti. (G. Avramović upada u reč). G. Avramović se seća šta sam vam ja govorio u onom svome govoru prilikom vladinoga pretresa u smislu u kom on veli, i ja ostajem i sada tome dosljedan. I o tome kao i ovome drugom može se govoriti i na ovom mestu a i posle,' a ja nisam nekakav generalredner da govorim ,o svačemu, nego sam izabrao samio- nekoliko pitanja o kojima sam smatrao za potrebno govoriti. Naročito konkretno pitanje o oblastima je takvo pitan je, da bismo se mi ogrešili kad bismo mi ga sada preko kolena prekršili i uzgredno o njemu doneli odluku. To je pitanje krupno, koje treba šire pretresati u duhu bratskog sporazumevanja, o kome bismo mnogi od nas ovde govtorili, i koje je u vezi sa onim drugim odredbama ovoga istog nacrta Ustava. Jer rije dovoljno reći: hoćemo da bude pokrajina i sve ostalo, nego treba da vidimo kako mi to izbliže zamišljamo, koliko će i sa kakvom nadležnošću biti sve te oblasti, i tek ako se mi složimo' i o nadležnosti i o prostornosti tih oblasti, možemo doći do toga da se sporazumemo Lda onda o njima sve sporazumno donesemo i da tome članu mesto u nacrtu Ustava odredimo. Onda se možemo razgovarati da i za to i za ono drugo što sam spomenuo-, i za ono što inte-4