Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : IV. Debata u pojedinostima o nacrtu Ustava i o amandmanima

24

XLIV. sednica 4. aprila 1921. godine

vlada, a šta u nadležnost centralne vlade u Beogradu odnosno pojedinih ministarstva ovde u Beogradu i da onda zbog toga sve ovako i ide. Kod ovoga člana imam da kažem ovo: U prvom stavu kaže se „pokrajinske uprave vršiće za to vreme pokrajinski namesnik preko šefova odeljenja, pod neposrednim nadzorom Ministra Unutrašnjih Dela, a kao organ nadležnih Ministara na osnovu dosadašnjih zakona i uredaba (naredaba)." Ova mi se stvar čini sasvim suvišna. Tu se predvidjaju dva nadzora, jedan Ministra Unutrašnjih Dela, a drugi pojedinih resornih Ministara. Ja neću naročito da kritikujem ovaj vaš član koji neće biti nikad u život proveden, nego samo kažem, i upućujem na to kakva je zbrka ovde napravljena. S jedne strane je nadzor Ministra Unutrašnjih Dela, a s druge strahe nadzor pojedinih resornih Ministara. Prema tome ova stvar bi mogla potpuno otpasti. Ali je ovde nešto drugo važnije, a to je ovo. Kroz čitave tri do četiri godine prema ovoj vašoj zamisli, prema ovom vašem članu, imaju ostati pokrajinske Vlade. Sad je pitanje, kome će odgovarati te pokrajinske vlade. Mi smo do sad videli iz čisto praktičnih razloga, da se u centralnom parlamentu, Narodnom Predstavništvu ne može voditi kontrola nad pokrajinskim vladama i zbog toga smo mi zahtevali ovo, ne samo na osnovu našeg političkog programa, nego i na osnovu praktičnih razloga da se u pokrajinskim vladama postave sabori koji će kritikovati i vršiti kontrolu njihovog celokupnog rada. Gospodo moja, hrvatski sabor u Zagrebu je jednom naredbom meni se čini raspušten, ili ne znam šta ukinut. Hrvatski sabor je raspušten, i dalje o tome nema nikakva govora. Zašto ne bi opet stupio u snagu Hrvatski Sabor koji će kontrolisati Vladu u Zagrebu, a koja će biti odgovorna za ovo nekoliko godina, tome saboru. Srpska Skupština je bila raspuštena zato jer je ona sama to htela. Ona je sama stvorila tu odluku, pa bi bilo pravo da se sazove i hrvatski sabor i da hrvatski sabor učini ono isto što je učinila i srpska Skupština. To bi bio najbolji put u našoj slobodnoj demokratskoj državi da se ukinu nezadovoljstva i na taj način bi se ovo pitanje najbolje rešilo. Vidite, gospodo, ja ne predlažem kakav žandarmski i policijski predlog nego jedan čisto demokratski predlog. Dozvolite hrvatski sabor i neka on učini kako hoće, hoće li se raspustiti ili ne to je njegova volja. Kad ćete vi ovako prenašati ovo sa pokrajinskih Vlada na Ministarstvo Unutrašnih Dela, ja sam uveren da će tu nastati jedno komešanje, uveren sam da nikad ova stvar neće biti provedena u život. Predsednik D-r M. Ninčić: Ima reč g. D-r Ante Dulibić. D-r Hnte Dulibić: Po ovoj odredbi bar za četiri godine uvadja se ne samo centralizam, no apsolutizam. Prvi stav ovoga člana, po mome mišljenju, ima jedno predoslovlje, jer u prvim rečima se kaže, da će privremeno ostati pokrajinske uprave na vlasti, a posle se kaže, da će za to vreme vršiti tu vlast namesnik. Ja neću, gospodo da lomim koplja za pokrajinske uprave, niti je čas da se govori o tome, te da iznesem razloge, zašto nisam za današnje pokrajinske uprave. Ali, gospodo, one su tu i moramo s njima da računamo. Sta će biti sa tim pokrajinskim upravama, kad vi stvorite namesnike, koji će imati sve pokrajinske uprave u svojim rukama? Gospodo, mi smo imali pokrajinske sabore, i ja mislim, da oni treba da se sazovu da likvidira konačno pojedine pokrajinske uprave. To dosad nije učinjeno i u tom pogledu izgleda mi, kao da sve visi u zraku. Mi imamo u Dalmaciji još jedan zemaljski odbor, koji je emanacija zemaljskog sabora. Razne pokrajine imaju svojih obaveza i sve to treba da se likvidira na pravedan način, inače doći će jedan pokrajinski

namesnik i račiće kako on hoće. Kako vi tek imate da donesete zakon o pokrajinskim samoupravama, a Bog zna kad ćete ga doneti, možda čak i kroz deset godina, mi ćemo živeti za sve to vreme u potpunom apsolutizmu i centralizmu i sa tih razloga ja sam odlučno protivan ovoj odredbi. Predsednik D-r M. Ninčić: Diskusija je zaključena. Ja ću staviti ovaj član kako ga je pročitao g. Ministar za Konstituantu. Ko je za ovaj član, kako je pročitan, taj neka sedi, ako je protiv, taj neka ustane. (Većina sedi.) Objavljujem da je ovaj član primljen većinom glasova. Izvolite čuti član б. u štampanom predlogu, a koji sad dolazi kao član 7. Sekretar Milan Bošković (čita): „Predsednici sudova i sve sudije zadržavaju se i dalje na svojim položajima i dužnostima u sudu do donošenju novog zakona o uredjenju sudova i osudijama. Potrebna popunjavanja upražnjenih predsedniških i sudijskih meta vršiće se, do novog zakona po zakonima koji sad postoje. Kasacioni Sud u Beogradu, stol sedmorice u Zagrebu, vrhovni sud u Sarajevu i veliki sud u Podgorici, radiće do novog uredjenja jednog kasacionog suda za ćelu zemlju, po dosadašnjem i smatraće se kao odelenje kasacionog suda.“ Predsednik D-r M. Ninčić: Ima reč g. Ministar Pravde. Ministar Pravde Marko Djuričić: Ja bih predložio g. predsedniče, da date jednu pauzu da se sporazumemo o ovome članu, pošto će imati izvesne izmene kod njega da se čine. Predsednik D-r M, Ninčić: Prekidam sednicu za pet minuta radi sporazuma o ovome članu. (Posle prekida sednice). Gosdočo, da nastavimo sednicu. Predsednik D-r M. Ninčić: Ima reč g. Ministar Pravde. Ministar Pravde Marko Gjuričić: Dopustite gospodo, da pročitam ovaj član kako je sada ovde stiliziran, prema postignutom sporazumu. Taj član glasi ovako: „Predsednici sudova i sve sudije, kojima je Ustavom ili zakonom ogarantovana stalnost, zadržavaju se i dalje na svojim položajima i dužnostima u sudu. Potrebna popunjavanja upražnjenih predsedničkih i sudijskih mesta vršiće se po zakonima koji postoje. Kasacioni Sud u Beogradu, Sto Sedmorice u Zagrebu, Vrhovni Sud u Sarajevu, Veliki Sud u Podgorici i Odeljenje Kasacionog Suda u Novom Sadu radiće do novog uredjenja jednoga Kasacionog Suda za ćelu zemlju, po današnjem i smatraće se kao odeljenje Kasacionog Suda “ Sem toga, gospodo, u prvom stavu, gde se kaže: da še zadržavaju i dalje sudije na svojim položajima, dolazi još i ovo: „U ostalim krajevima sem Kraljevine Srbije, stalnost sudija važiće posle dve godine dana od donošenja ovoga Ustava.“ Dopustite ml, gospodo, da objasnim ovo. Ima, gospodo, sudija, kao na pr. u Vojvodini, koje smo mi morali zadržati п službi, a koji ne znaju srpsko-hrvatski jezik. U nedostatku sudija koje znaju srpsko-hrvatski jezik, tamo se, na žalost, i sada izvidjanja moraju vršiti na madjarskom jeziku. 1 sada, gospodo, ako se ne bi ništa o ovome govorilo, onda bismo mi bili prinudjeni, da i te sudije, i ako ne znaju srpsko-hrvatski jezik, zadržimo na njihovim položajima. Namera je sa iznošenjem ovoga predloga, da se u toku ovoga vremena isključivo te sudije, koje ne treba da ostanu na svojim položajima u nacionalnom pogledu, mogu ukloniti odatle i zameniti drugim sudijama, koje bi odgovarale i svojim