Ritam

BAD BRAINS Frankfurt, Batschkapp. 25.10,

Ovo treba doživjeti. Bad Brains, divovi i inovatori kako hardcorea tako i erne muzike, na pozomici pružajuzvučni spektakl kakav se éak i na osnovu njihovih izvanrednih ploča teško može predvidjeti. Istinska kult-grupa, oni su i usprkos privremenom raspadu zadržali sljedbenike u punom broju, tako da se turneja u povodu novog albuma „Quickness” odvija pred rasprodanim dvoranama. Ni Batschkapp nije iznimka. U poznato amerikaniziranom Frankfurtu, grupice autentičnih US hardcore kids, izmiješane s brojnim lokalnim istomišljenicifna, tako su nakreale prostor da se ne može ukloniti masovnom slam-danceu, a populami stage-diving (ah, koliko ima tog HC-folklora) sliči očajničkom pokušaju hvatanja zraka. (Inače, iste večeri u gradu nastupaju i Killdozer). Možda su tokom karijere Bad Brains i odbili od sebe dio potencijalne publike, svojorn bizarnom podvojenošću izmedu ortodoksnog rastafarijanizma s potpuno odgovarajućom zvučnom reggae-podlogom i silovitog metal-thrasha (i!i zovite to kako hoćete) s nedvosmislenorn etiketom made in Washington DC. Medutim, za one bez predrasuda, njihove su trenutačne Dr. Jakyll - Mr. Hyde transformaeije tim efektnije i čudesnije. Početak je sav u znaku izražavanja vjernosti rasta-iđealima, s „I Luv I Jah” i srodnim polu-uspavankama. Ozvučenje da bolje nisam čuo u životu - duboki, prostomi sound, s kristalnim dub efektima i punoćom bas-bubnja za kakve se producenti mqraju dobro pomučiti i u studiju. Tada, raeđu već blago nestrpljivu publiku napetost unosi zlokobni toon „Secret 77”, da bi najimpresivniji irenutak većeri donio fantastičan zvučni šok naglog upada u totalno thrasherski „House Of Suffering”, pri čemu čistoća i dubina zvuka nije nimalo narušena žestinom. Radi potpune slike, treba istaknuti i izuzetne sviračke kvalitete Bad Brains te uvjerljivosti s kojom pjevač H.R. iz odmjerenog spirit ualnog tona rasla-himni ulijeće u dijabolički b'rzqmetnu punk-paIjbu, jednako lako kao što se brzina na gramofonu prekljucuje s 33 na 78 okretaja. ■ No, glavna snaga Bad Brains nije samo u suverenom preskakanju između prividno nespojivih stilova. U jednom od predaha, H.R. objašnjava kako jena počelku poslojanja grupa zapravo svirala „fusion”, misleći time nešto kao jazz-rock, a „onda ih je brother po imenu Sidney uveo u Sex Pistols i općenito hard-rock”. Zanimljivo, jer kreativnost Bad Brains i sada je najoćitija u svojevrsnoj fuziji, tamo gdje reggae i hardcore nisu mehanički odvojeni, nego majstorski prožeti jedan drugim. Za lu fuziju presudan je epohalni album „I Against I”, koji i ovdje čini okosnicu programa, a udarni broj „With the Quickness” nove ploče upravo je manifest u kojem grupa daje vlaslito viđenje miješanja različitih stilova i svoje uloge u tome. Ali, dosta priče. Bad Brains treba i čuti i vidjeti. Samo usput: ujoš jednom od komentara, H.R. poručuje da konačno mora nestati rasizam. Tom cilju Bad Brains svakako doprinose, jer večeras u public! su zajedno prisutnipredstavnici bar triju rasa.

BUFFALO TOM Heidelberg, Schwimmbad, 26.10.

I na kraju jedan poučni primjer o tome kako je svijet nesavršen. Pitanje; Može li loša biti grupa sa slijedećim referencama. a) Oni su trio iz Bostona. b) Njihov prvi LP objavio je SST, u produkeiji Jay Mascisa, vode Dinosaur Jr., koji na ploči sudjeluje i kao gitarist. c) Taj LP dočekan je u „New Musical, Expressu” samim superlativima, oeijenjen devetkom, a podjednako laskavo recenziran je i nastup grupe u Londonu. d) Kaojedini sitni nedostatak, a koji se može shvatiti i kao prednost, novinari iz „NME” ističu malo pretjeranu slienost njihova zvuka sa stilom Dinosaur Jr. Odgovor glasi: Može, itekako! Do tog saznanja došao sam, gotovo s olakša-njem, gledajući Buffalo Tom kako tobožnjom napetom gitarističkora „akeijora” pokušavaju uliti nekakav duh i smisao u svoje konvencionalne, neinspirirane kompozieije, skrpane od svih općih mjesta amerićkog alternativnog rocka. Kažem s olakšanjem, jer dok su me prije koncerta podaci od a) do d) gotovo uvjerili da ću imati sreću da vidim novi veliki bend u njegovoj ranoj fazi, ipak rai se malčice sumnjivom činila pojava novog „čuda iz Bostona i okolice” (poslije Pixies, Throwing Muses, Dinosaur Jr., itd). A ovi mladići zasad nisu ni Dinosaur ni Buffalo, nego neki pitomi domaći mješanac koji laje, ali ne grize.

Slovenska glazbena scena jedina u Jugoslaviji ima kontinuitet zanimljivosti i stvaranja glazbe odrnaknute od populamih i komercijalnih trendova, pa bez pretjerivanja možemo govoriti o pravoj alternativnoj sceni. Zadnjih desetak godina iz Slovenije su potekli „Laibach”, „Begnagrad” „Demolition Group”, „Miladojka Youneed”, „Quatebriga” te mnogi drugi koji su čak češće prvi proboj doživjeli u inozemstvu. Nama su posebno zanimljivi „Miladojka Youneed” koji su još 1987. izvrsnim albumom „Ghastly Beyond Belief’ i serijom upečatljivih nastupa zainteresirali i publiku i kriliku. Eksplozivna kombinaeija jazza (dva saksofona), ritma koji bombardira (dva basa i bubnjevi), te buke (gitara i vokali), koja svoje uzore pronalazi na suvremenoj njujorškoj rock i jazz, sceni pokazala se vrlo originalnom i efektnom. Predanost svirci i velika energija koju je grupa pružala svakim istupom jednostavno nije mogla prornašiti. No, nastavak nije bio tako briljantan, Kad su maniru s prve ploče islrošili do kraja, došlo je do personalnih promjena (odla-

MILADOJKA YOUNEDD SKUC ZAGREB 7. XI 1989.

zak jednog saksofonisle, prelazak jednog basiste na vokale) i do manje promjene u zvuku. Naglasakje vise stavljen na gitaru i ritara, zapostavljajući glavnu kvalitetu koja je ležala u divljem saksofonskom zvuku. Nova „Miladojka” do besvijesti ponavlja glazbene i tekstualne (vokalna izvedba je zapravo urlanje) fraze, a velika medusobna sličnost svih kompozieija često dovodi do dosade. Jedino što još zapravo plijeni je količina energije koja izvire iz njihove svirke, premda se i tu mogu olkriti tragovi manire i poze. Koncert u zagrebačkom SKUC-u u sklopu „OFFFESTUM”-a 7. XI 89. protekao je u sličnom tonu. Odlično uvježbani, scenski efektni, „Miladojka Youneed” su sat vremena na pozomici prolijevali znoj, no što je vise odmicao, koncert je postajao zamomim, posebno kad su kao bis izveli neke, već odsvirane kompozieije. Publika, koje je za razliku od većine koncerata „OFFFESTUM”a bilo mnogo zadovoljna je napustila dvoranu, a „Miladojka Youneed” su bez obzira na sve izrečene pokude, još uvijek zadržali visoku kvalitetu i atraklivnost, koju bi mo gli bez bojazni potvrditi i na syjetskoj sceni. A za defmitivnu oejenu pricekajmo objavljivanje novog albuma grupe ’koji se očekuje.

Dražen Valentić

У KONCERTI ]

89