Ritam

ranijih adolescentnih dana ova devojdca luta urbanim bespudma Starog i Novog sveta. Bored se za svoju individualnost protiv roditelja, polidje, društva, naSla se na ivid ludila jer njena tanušna duša odto nije mogla da se odupre svim sodjalnim pritiscima kojima senašla izložena. Pomoć koju joj je u tim trenudma pružila psihoterapeutkinja Isabelle Pierce, bila je vrlo važna u formiranju političkih uverenja male Michelle. Pierceova je, naime, pored terapeutske pomod Michelle

Shocked dala i prve značajne lekdje iz antipsihijatrije i radikalne krimmologije. Objasnila joj je mehanizam kojim društvo od plemenitih odmetnika pravi duševne bolesnike i kriminalce i kako ih tim etiketama dezavuiSe i ekskomunidra (Pesma 5 a.m. In Amsterdam sa njene prve ploče posvcćena je Isabelle Pierce.) Osetljivim okom mlade buntovnice i iskusne skitnice Michelle Shocked posmatra svet oko sebe, uočava društvene nepravde, otkriva njihove političke konotacije. Svojim unutrašnjim uhom osluSkuje muziku svog detinjstva; tcksaSke trubadure Guya Clarka i Tenyja Aliena (drugi album Short Sharp Shocked Michelle je posvetila Guyu Clarku). Na sceni, Michelle pravi melanž ođ svojih iskustava i muzičkih uspomena - njena prva dva albuma ( Texas Campfire Tapes i Short Sharp Shocked) plene dokumentarnošdi i otkrivanjem neobičnih civilizacijskih i političkih konotacija u bizarnim skitačkim iskustvima mladih osamdesetih godina. Tred album Captain Swing pripada drugom delu naše priče. Na njemu se Michelle predstavlja kao vrhunski rock’n’roll majstor. Za nju nema tajni u

bluesu, dixielandu, cool jazzu, western swingu. Ovaj sjajni album ostaoje bez onog seizmografeki preciznog osećaja za socijalnu nepravdu. Zelene novčanice su pomalo iscelile adolescentske rane Michelle Shocked i ona je sada samo (! ?) vrhunski rock’n'roll majstor. To nas, njene afisionadose, može zaboleti. Ali stvari tako idu i sa tim se treba pomiriti. SUZANNE VEGA Krhka, gracilna, ranjiva i preosetljiva Suzanne Vega je na naše gramofone stigla iz onog sveta koji smo upoznali u filmovima Paula Mazurskog - iz Grinič Vilidža. Da bi svoju preosetljivu dušu sačuvala od stalnih povreda Suzanne Vega na prvoj ploči reducira sebe na "malu plavu stvar" (Small Blue Thing) koja krupnim uplašeno-začuđenim očima gleda svet. Suzanne Vega je folk projekcija onih ženskih likova koje je u američkom filmu ovaplotila Dianne Keaton. Neobična smeša intelektualizma i detinje osetljivosti i smetenosti je dovoljno zavodljiva da privuče pažnju publike na viSe nivoa. Ako ovome dodamo neobičnu igru izmedu introvertnosti i ekstravertnosti, onda bismo mogli da nazremo konture intrigantne lepote Suzanne Vega. Neobično je, naime, da jedna tako tiha i povučena osoba kao Suzanne ima potrebu date svoje introspektivne spoznaje saopštava drugima. Suzanne Vega je svojom muzikom postvarila svetonazor urbanih devojaka koje na jedan sasvim novi nafin mire probudenu seksualnost, devojačku hiperosetljivost, potrebu za izražavanjem i kontaktom, kao i poterebu da se shvati i prihvati kao ravnopravni intelektualni i kreativni partner. Hladnoću i intelektualizam koje nalazimo na njenim pločama, koje je Mat Snow nazvao rečenicama straha, možemo shvatiti i prihvatiti na nivou psiholoških odbrana, Iza toga se krije uzburkani, vreli, žestoki, probuđeni svet gradske devojčice koja traži uvažavanje svoje pameti i svojih osećanja.

VICTORIA WILLIAMS Iz močvara Luijzijane, gde se njuorleanski džez me& sa cajun i zydeco muzikom, dok sa druge strane granice trešti teksaški blues, a iz obližnjih crkava odjekuju hipnotički napevi egzotižnih južnjačkih religioznih sekti - iz tih predela na rock’n’roll scenu je došla jedna potpuno neočekivana i ekscentrična dama. Ona se zove Victoria Williams i smeši nam se sa omota svoje nove ploče dok joj je na glavi slamnati šešir sa vunenom kapom!? Neočekivani, mušičavi spoj autentičnih oblika muzike Novog sveta interpretiran glasom koji se ne može opisati, zapljuskuje nas sa njenih ploča. Muzika koju stvara Victoria Williams asocira na ono što su u prethodnoj deceniji radile sestre Kate and Anna McGarrigle. Kad ovo tvrdim, ne mislim samo na vokalnu sličnost, več i na tendenciju da se osnovni idiomi folk muzike hipertrofiraju i dovedu u neočekivane odnose da bi na taj način postali osnova za prezentaciju savremenog, fin de siecle senzibiliteta. Taj inkoherentni sinkretizam savršeno korespondira sa nesredenim unutraSnjim svetom Victorie Williams. Međutim, ono što treba pođvući, jeste činjenica data, na prvipogled manjkavapsihička in-

Victoria Williams

32