Ritam

OTKRIVAJU Najveći koncertni spektaki koji je tokom leta 1993. špartao uzduž i popreko Evrope bio je, bez sumnje jedan mixed-media projekt začet u glavi izvesnog Paula Hewsona, poznatijeg pod imenom Bono/The Fly/ McPhisto. "ZooTV', kako se događaj zvao, uključivao je u svoj program nekoliko letećih automobila (marke "Trabant"), desetak ari televizijskih ekrana (marke “Philips"), direktnu telefonsku vezu sa nekim svetskim poznatim poliličarima (Helmut Kohl, na primer), direktnu satelitsku TV vezu sa jednom svetski poznatom ruševinom (Sarajevo), kao i koncert jednog poznatog rock sastava - U 2. Začet još pre dve godine u okviru proolivne turneje za njihov tada aktuelni aibum “Achtung Baby", koncept "ZooTV" je od tada halapljivo gutao sve i svakog ko mu se našao na putu - Billa Clintona, Salmana Flushdiejha, rat u Bosni, Leni Von Riefenstahi, junkfood, Cicciolinu i Eivisa (ne Costelia), kpostavši na kraju jedno hipertrofirano čudovišle čija je svaka od stotinak glava bijuvala plamen u zabezeknutog posmatrača. Kao vrhunac, a i presedan u uobičajenom i ustaljenom redu stvari u rock svetu, “ZooTV" turneja je porodila novi studijski album U 2 - čedo je dobilo Ime "Zooropa" Bono je svoj k oncertni alter-ego, manijakalnu kreaturu zvanu The Fiy, doveo do (logične) krajnosti oblačeći grimizno odelo sa šljokicama i stavljajući đavolje roščiće na glavu - rođen je McPhisto. U 2 su danas potpuno obuzeti ostvarivanjem koncepta “legalne droge i totalne zabave', potpuno kompa-

tibilnog su tehnološkim čarolijama post-industrijske, postmoderne, post-(upišite sami) civilizacije i, što je bitnije, sa načinom Ijudske percepcije koji joj odgovara. "Trabant" limuzina? It’s only госКпТоП. RATOVi FORMAT U BUDUĆNOSTB C?| Premda naslov sugeriše nekakav sukob, ovaj odeljak je zapravo posvećen formatu koji je zamišljen kao integracija postojećiih komercijalnih audiovizuelnih medijha - CD, videa i kompjutera. Želite li da napravite sopstveni remix Shamen hita "Move Апу Mountain", da lično intervjuišete članove Depeche Mode i kreirate sopstvenu verziju omota njihovog albuma, ili da možda Andyja Bella iz Erasure odenete za "devojačko veče", uskoro ćete to moći uz “interaktivni CD“ (ICD), Tehnologija simultanog pakovanja digitalnih audio i video signala, kao i gomile podataka na CD razvijena je još sredinom osamdesetih (CD-ROM), ali sve do pojave engleske kopanije ESP nije učinjen gotovo nikakav prodor u teritoriju masovne zabave. Prvobitni interaktivni diskovi bili su namenjeni isključivo u obrazovne svrhe - atlasu, monografije, katalozi svih vrsta bili su korisnicima te vrste softvera dostupni na potpuno nov način koji je predstavljao neštoviše od običnog, zamornog buljenja u svetlucavu površinu ekrana monitora. Ključni pomak zahvaljujući kome je ICD lansiran kao "budućnost već danasć i u muzičkoj industriji bila je tehnološka inovacija ESP-a kojom je prevaziđen jedan raniji nedostatak formata.

Naime, zvučna matrica je prekidala svoj kontinuitet za vreme skokova za jednog na drugi deo sofiverskog paketa, a ko voli da sluša pesme sa prekidima. Razvijeni tip ICD-a svira kao i “normalan" CD, dozvoljavajuči korisniku da istovremeno bez ograničenja šeta kroz sve nivoe svoje nove igre. Zamorčići za inauguraciju ICD-a bili su New Order čiji je "VVorld In Motion" poslužio kao predložak za deo koji je šefove diskografskih trustova, kao ii njihove novce, trebalo da usisa u novu avanturu. Interaktivni projekti Depeche Mode, Frasure, The Shamen, The Orb i Stereo MCs biće spremni da prozuje vašim hardverom već početkom 1994., dok U 2 i Metallica čekaju u redu za ulazak u nultt nivo integrisane elektronske zabave, a Panasonic, Atari, Sega (kraljevi video igara) i Philips (zar ste sumnjali?) obezbeđuju gvožđuriju za pogon ovog iskustva. Svejedno, Mini Disc i Digital Compact Cassette još uvek ne mogu da se svrstaju u kategoriju "jučerašnjih priča, ali kako njegovi tvorci kažu - ICD bi trebalo da protrese diskografsku industriju koja je do sada energiju i novac zapravo ulagala u promociju novih formata, a ne kvalitativno nov način predstavljanja muzike. Sa druge strane, video spotovi - kao pasivno posmatračko iskustvo - sveli su muziku skoro na nivo zvučne pozadine nalik onoj u robnim kućama. Sa ICD-jem se gubi neprikosnovena granica između izvođača i konzumenta i ovaj potonji postaje aklivan učesnik u kreiranju auđio-vizuelnog doživljaja. I to svako za sebe i svaki put drugačije, Da li je upravo to ono što ste oduvek želeli, a bojali se da bi mogli

68