Ritam

IZAZOV OVOG TRENUTKA

MNOGO DANA PRE ČUVENOG pucnja sebi u glavu vodio se sledec'i razgovor: ,d>le Ivek, Dragan mora da čuje ono što si meni ispričao, onu tvoju priču po kojoj Jimi Henđrbc nije umro na način na koji se govorilo da jeste, Brian Jones nije umro па način na koji se govorilo da je umro sećaš se kad si ti to pričao *— obe te istrage su ponovo otvorene poslednjih meseci. Moraš da ponoviš onu tvoju kratku istoriju rock muzike.” Ivek čovek koji kažnjava uši napravio je jednu od onih svojih zloglasnih faca koja je govorila da je đo malopre živeo u uverenju da smo mi ipak ozbiljni Ijuđi. Onda je skoro ргеко volje pristao da mali skup „Ritmovih” intervjuera obogati nekim novim saznanjima, koja se ne dotiču direktno aktuelnog albuma Kazna za uši „Izliv radosti napad sreče” (PGP RTS, 1994). „Dobro, ali ja to ne tvrdim zato što sam pročitao u nekoj knjizi da je to bilo tako i tako. Ja to kažem pošto se bavim ovim čime sebavim i pošto sam se več uživeo u celu tu priču. Baviti se ovim je jako zajebana stvar, јег se nekima đopađa, a opet postoji granica koju ne smeš da pređeš, pošto se onda to neče dopasti nekim strukturama i vrednostuna ako neko pređe tu granicu, jednostavno ga sklanjaju. To je isto i ovde i tamo.” „Znači, ti Ijudi su sklonjeni?”

,JDaaa... Po meni sigumo. Pazi, to je Amerika, sistem stvoren pre toliko godina od Ijudi kasapina, velikih, bezobraznih Ijudi, koji su jednostavno otišli iz stare Evrope da bi napravili svoj sistem i oni su ga naptavili. Sad će neko to njemu da remeti... Veliko je pitanje i šta postoji ustvari od tog rock žn’rolla kao života, da li postoji išta, koliko je to sve novinarska žvaka.” „Misliš da je mit rock muzike novinarska kreacija?” „Mislim da je masa tih detalja kroz vreme dobila neki drugi smisao. Mada su Ijuđi koji beleže i izdaju stvari jako bitni. I ti imaš ukoričene Džubokse iz sedamdesetih. Kad pratiš samo novinarske bljnvotme, kako ih ja zovem, možeš mnogo toga da saznaš recimo da je Brian Jones bio bitniji za neki duh i izgled Rolling Stonesa, nego kao autor. On je davao vajb, energiju ovoj đvojci koji su pisah pesme, i koji su do dan danas ostali tu i jošuveksu značajni...”. „То negde počinje tvoja verzija istorije rock muzike.. „Ра dobro, početak rock žn’rolla traje očito užasno kratko. Tri gođine. Sve se ispodešavalo u te tri do četiri godine, od 1955. do 1958., posle пеша čitavih Ijudi i karijera. Sve se seli u Englesku, a taj američki zvuk, taj neki rock je prešao u bljutavi pop, u neke bezvezarije sam Presley je morao dve gođine u Nemačku, u vojsku, a kad se vratio nije više nastupao do 1968. Osam godina je njemu kao najvećem trebalo đa uopšte izađe da svira, kao snimao je filmove i

Pravda pobeđuje

30