Ritam

ploče. A to koncerti, kad je ponovo krenuo, pa oni su ponovo najbolji koncerti na svetu. Najbolje muzičare je imao pred smrt, uostalom, tokom sedamdesetih. A seti se kraj pedesetih, početak šezdesetih ko s\'e nije stradao. Masa Ijudi je poginula, Gene Vincent, Eddie Cochtan, Buddy Holly, Ritchie Valens, Bigg Воррег, srušeni avioni, sjebana kola, Chuck Веггу u zatvoru, onaj cmac, klavijaturista u zatvoru... 1967. do 1971., opettri četiri godine kad se ispodešavalo sve i svašta, kad su postali bitni oni što su posle umrli, da ih sad ne spominjemo sve. 1970.-1971. nekoliko spektakulamih smrti i tačka. Onda zatišje do punka, pa itu kad se ispodešavalo ponešto kreće čistka, raspadi, übistva, samoubistva. Moguće je da će i sad da krene neko čišćenje...” „Misliš da se dovoljno toga desilo uposleđnje vreme...” ,JTeste. Pa stalno se nešto dešava. Nisu tu potrebni neki pokreti. Jedino pojedinci i mogu nešto da urade. Pokreti su nastajali slučajno postoji neka sličnost između neMh grupa na jednom mestu u isto vreme, slično sviraju, pokreću publiku i to dobija snagu pokreta, Bez obzira kako to novinari nazvali, takve stvari mogu da pokrenu Ijude na pobunu, ato već smeta sistemu... Naravno da mu smeta kad se cmci pobrme pa razlupaju grad posle pet gođina slušanja rapa. To što oni sviraju svira se samo ako imaš debeo razlog, a oni ga imaju, Njih ima k’o govana mnogo, a neviđeno su nabildovani, rap im govori da se čuvaju, da ne potpadaju pod razne poroke. Znaš sistemske рогоке, jer ako sistem reši đa ti prodaje banane, mada ih ti nećeš, on će da ti ih uvaljuje i to u celofanu dok ih ne proda, i zaradiće na tome, umesto onog Afrikanca koji ih bere. Naravno, kad ti otvoriš taj celofan, naćićeš übuđalu bananu, ali šta sistem to briga— on je stvorio potrebu tamo gde je nije bilo, napravio je sebi tržište i zaradio, šta ga briga za tvoje zdravlje.” „Hoćeš da kažeš đa su pokušali da uklone Cobaina?” (razgovor je vođen posle kome u Rimu, kad se Cobain oporavljao kući u Seattleu prim aut.) „Posle toliko čistki, sve je moguće. Ne razmišljam ja o tome uopšte, sad sam to ispričao radi ove priče, inače se пе opterećujem time. Bavim se isključivo sobom i svojom muzikom. Mada nisam bio zatečen kad su Ijudi pre nekoliko godina počeli da dovode našu muziku u vezu sa Mudhoney i Nirvanom. Sticajem okolnosti smo ista generacija ipo godištima neću đa kažem da sam ja toliko bitan kao oni, ako su oni bitni nekom nego da je činjenica da je te 1989. stvar preuzela ta generacija rođena između 1967. i 1970. mislim da se to tu završava, ona godišta posle stvamo nisu bitna. Ako je to jedan žanr u rock muzici, onda su se u njemu pojavili bandovi na više mesta u tadašnjoj Jugoslaviji u Vinkovcima, u Puli, u Beogradu, pojavljuju se neki Ijudi koji sviraju sličnu muziku, posle svih tih fazona koji su se ovde prodavali kao rock muzika, pojavljuje se nešto što je pravo, nešto što nije nikakva kopija. Posle svih tih godina, kad su se tokom osamdesetih, svi ti bandovi, i beogradski i zagrebački i Ijubljanski, utrkivali ko će da ima više najnovijih ploča i da zvuči kao ta nova izdanja sa Zapada a primeri i ploče postoje, tako da mogu svakom da održim mali školski čas na tu temu ako hoće, šta je sve i odakle poskidano i pokradeno, muzički i tekstualno pojavljuje se jeđna nova ekipa koja prosto voli taj zvuk, čoveče! Ne kažem đa ona svira nešto bitno novo, ali sa distancom od 20 3O godina svira ono što voli i razume, i niko od njih nema prefenzija da tu ima neke više ciljeve niti pokušava đa pokrade Hendrixa recimo, svi su svesni da to ne može da se pokrade.” ~Da li bi rekao da su, od domaćih bandova, Partibrejkersi prvi započeli sa time?” „Svakako. Vrlo bitan band Ja ne volim to prvi u vašim novinama ima mnogo imena koja se vezuju za ovo ili ono i meni je jasno da to tako mora da se kaže, ali ja ne volim ta vezivanja. Partibrejkersi su, konkretno za mene, jako bitni. Ne znam za druge Ijude, ali na mene jesu uticali, jer se tu jasno čuje da je to što rade nešto stvamo njihovo ne liči ni na šla što se uto vreme dešavalo, nego na neŠto deset godina pre tog vremena, što znači da su ti Ijudi polako to taložili u sebi dok nisu stvorili ncšto svoje ito treba poštovati,” „Shatili smo kakav je odnos sistema prema госк muzici napolju. Kakav je odnos našeg sistemaprema tim stvarima ovde?”

„Pričao sam na početku o nečemu što se stvara nekako prirodno, što stvaraju pojeđinci, pa se to skupi ne znam da 1’ me razumeš oko dva ili tri pojedinca okupi se scena. To je sve što treba. Kod nas se sve stvara na neki neprirodan način. Na primer pedesetih godina, čovek ode u Italiju, kupi vespu, jer šta će drugo da kupi kad vidi da se to vozi i šta će drugo đa slnša nego Toto Modunja kad se to tamo sluša i šta će drugo da nosi nego svilene čarape kad to nosi Modunjo. Onda on dođe ovamo i priča kako to tako treba. Sve što se tamo prirodno stvara ovde neko kopira, tako da vrlo dugo nisi ni imao pravih naših Ijudi koji su u rock žn’rollu. Kod nas se tek polovinom osamdesetih stvara ta neka generacija ne govorim o starijim, izolovanim svetlim primerima, nego o celoj generaciji koja svira prirodno to što svira, onako kako ona to čuje. Јег suština nije u skidanju uzora, nego u tvom doprinosu. Siguran sam đa je tako sistem uredio stvari, јег nekom odgovara da bude baš tako i nikako drugačije. Sistem nije ni dobar ni loš, on je drugačiji nego tamo, Ijudi su drugačiji... On je takav kakav je i nije imao nikakvu potrebu da brine o bandovima oni su više brinuli o sistemu, nego sistem o njima! Bandovi su ranije jednostavno bili sputani sami od sebe. Nije bilo informacija, neposređnog kontakta sa svetom je bilo malo, niko nije imao ništa ustvari, sve je bilo dozirano. Shvataš nema šta sistem da brine o tebi, meni ili njemu, kad ti je sve usfcratio. Uostalom, masa Ijudi ne može đa se okupi da istera svoje ni oko tih njihovih poltičkih fazona, da ne znam šta kapitalno urađe i poboljšaju uslove života, a kamoli da se okupe oko rock žn’rolla. „Dobro, kako ti onda vidiš Kojino mesto u svemu tome ranije...” „Verovatno je svrha njegovog postojanja u ovom gradu i ovoj zemlji bila vezana za to da nekog nešto nauči, da uradi nešto i malo tom muzikom promeni stvari ovde.” „Zašto je to tako, zašto nema nikog više ko bi imao tu, uslovno rečeno, misionarsku ulogu? Da H ona više nije potrebna?” ~Da li si ti na početku njegove karijere, рге petnaest godina, mogao da naslutiš da će on imati takvu tešku misionarsku ulogu, kao što sad svi vidimo da je imao? Sačekaj ako mene pitaš da li mi imamo neku takvu ulogu, onda ću ti odgovoriti đa sačekaš da prođe petnaest godina, pa da vidimo ko je imao kakvu ulogu, ko je imao ulogu da кага ribe, ko da zaradi pare, ako je hteo nešto drugo... Ja niti mogu niti hoću da nasledim neku Kojinu ulogu, niti hoću da Ijudi na to tako gledaju.” ,Ah vi imate tu ulogn, na svoj način, naravno ne treba bežati odnje...” „Ti tražiš da čuješ koji je to krajnji cilj onoga što ja rađim, a ni ja ga ne znam. I zašto da ga znam zašto se sutra ne bih probudio i shvatio da ne mora to da bude samo gitara i samo bas gitara i samo bubanj i taj način pisanja tekstova, nego i nešto dmgo...” „Опо što sam hteo đa kažem je da, ne sam i ne samo ti, ali ipak ne možeš da porekneš da za mnogo nekih mlađih Ijudi pređstavljaš taj primer nečeg đrugačijeg usred jedne narodnjačke kulture.” „Možda. Ali ja nisam tu zbog toga, Možđa sam sad sebičan, ali verujem da je najvažnije poći od sebe — ako si tu zdrav u nekoj svojoj srži, tek onda možeš svojom energijom da zadovoljiš i druge Ijude. Ne verujem uopšte da bih ja lično mogao značajnije da utičem na neke odnose ovde, još neko vreme mora da prođe.” „Da trajanje je najvažnije. U poređenju sa pop muzikom, odnosno kod nas pop-folk muzikom, rock je uvek išao na to da se kao muzika prodaje na duže staze. Uvek je bilo novih kupaca za stare albume, što se kod nas nije shvatalo zato dobro očuvan prvi album Partibrejkersa sad ima veliku cenu pošto ovde nema reizdanja domaćih albuma. A to je ključno za sakaćenje domaće rock muzike, pošto ona bez reizdanja gubi publiku. Ko đanas traži prvi album Vesne Zmijanac? Ko se uopšte seća prve ploče Anči? Dok se za „Paket aranžmanom” traga po komšijskim kolekcijama...” „Eto zato ja sad reizdajem svoju prvu pločti „Ispod zemlje” na kompakt disku, sa bonus snimkom našeg nastupa uživo na talasima Radija B-92. Mislim da na tom radiju još ne znaju da sam tad svirao u njihovom studiju sa celim bandom. Verovatno ni glavni urednici tamo ne znaju da sam imao pet emisija serijala „Motor City Mađ House”, ponedeljkom noću, od ponoći do dva ujutro kad smo

31