RTV Teorija i praksa

podrazumeva postojanje korisnog i štetnog nasilja, nego čak vidi dve vrste nasilja u čoveku različite po poreklu i prirodi. Prva vrsta je urođeno, „filogenetski programirano” nasilje i svojstveno je životinjama i Ijudima. Javlja se isključivo kao reakcija na opasnost, Znači korisno je i služi za opstanak vrste. Druga vrsta agresije je destruktivnost i okrutnost. Svojstvenaje samo Ijudima i odgovorna je za sve zlo koje čovek čini u životu: übistva, mučenja i druge okrutnosti. Ona nije urođena, več je proizvod uslova čovekove egzistencije. Pored toga, pojam nasilja treba posmatrati u relacijama prema važečim zakonskim normama. U svakom društvu, pa i u našem, radi njegove zaštite načinjeni su zakoni prema kojima izvesni oblici nasilnog ponašanja nisu kažnjivi. Mnoga zanimanja dopuštaju, ili čak zahtevaju, primenu nasilja u jednom ili drugom obliku (vojska, policija i dr.). Slično je i u borilačkim sportovima: boksu, rvanju itd. u kojima se primena agresije podstiče, ali se podvrgava izvesnim pravilima. Osim toga, treba imati na umu i druge važne karakteristike nasilja koje imaju značaj u određivanju dejstva prezentovanog nasilja na televizijski auditorijum. Na primer, ne sme se zanemariti kontekst u kome se nasilje emituje, tj. u kakvoj je vezi nasilje sa pričom ili događajem u okviru kojeg se emituje. Kao što je već naporaenuto, važan je cilj kojem naslje služi. Od velike važnosti je i ishod nasilja, tj. činjenica da li je nasilje donelo korist ili nije.

184