RTV Teorija i praksa

koji ne poznaju dotični dijalekt. lako se dijalekatski elementi sreću i u nekim emisijama umjetničkog karaktera, ipak u govoru radija i televizije dijalekt opravdano ne zauzima značajnije mjesto. 6. Govor na radiju i televiziji u stvari je govor pošiljalaca poruke. Pošto je upučen slušaocima (gledaocima), u njemu ima dosta dijaloških elemenata. Pored toga, on se razlikuje od ostalih vrsta govora nekim svojim posebnim osobinama, naročito fonetskim, odnosno fonološkim (melodika, tempo, ritam, pauze i sl.) i leksičkim (izbor riječi i dr.). 7. Mnoge poruke imaju za cilj da iznesu neki sadržaj, one su usmjerene na predmet, kontekst (referent), tj. njihova funkcija je referencijalna, saznajna. Međutim, ako govomik izražava svoj stav prema onom o čemu govori, рошка ima emotivnu (ekspresivnu) funkciju. Time se količina informacija povečava. Uz to, pošiljalac se ponekad direktno obrača primaocu (obično u vokativu i imperativu) - npr. na radiju: „Dobro veče, dragi slušaoci!” „Dragi slušaoci, do viđenja!” U ovim slučajevima riječ je o konativnoj funkciji. 8. Več je rečeno da govornik na radiju i televiziji treba da privuče i održi pažnju slušalaca - gledalaca. Poruke čija je osnovna namjena uspostavljanje, održavanje ili prekid opštenja, tj. koje su usmjerene na kontakt, vrše fatičku funkciju. Da bi se ostvario kontakt, potrebna je fizička veza, kanal između pošiljaoca i primaoca. Govor na radiju i televiziji mora da se prilagodi mogučnostima kanala. Ako govor nije neposredan nego se čita, onda treba da je tekst pripremljen za čitanje: mjesto skračenica koje se čitaju kao pune riječi treba pisati pune riječi, navodnike zamijeniti riječima koje na njih upućuju, ne stavljati u neposredno susjedstvo riječi koje bi pri čitanju mogle da dvosmisleno zvuče, itd. 9. Jezik uopšte, kao i jezik radija i televizije, ima i poetsku funkciju kad je u pitanju usmjerenost na samu poruku. Pogrešno je svoditi ovu funkciju na polje poezije. U poeziji je ona dominantna, ali ne i jedina, a kao sporedni činilac prisutna je i u drugim verbalnim djelatnostima. Drugim riječima, posebnu usmjerenost na poruku ne srečemo samo u recitovanim pjesmama nego, u manjoj mjeri, i u tekstovima koje slušamo u informativnim emisijama, gdje svaki novinar obavještava javnost na svoj način, svaki od njih ima (trebalo bi da ima) svoj stil.

166