RTV Teorija i praksa

stvarima. Govori se o naučnom i tehničkom stvaralaštvu, o stvaralačkom pristupu marksizmu, stvaralačkom učešču u društvenom radu, u obrazovanju i vaspitanju mladih i, uopšte, stvaralačkom doživljaju dela umetnosti i kulture itd. Dr M.Pečujlič kaže; - „Savez komunista treba da inspiriše izgrađivanje, perspektivu jedne stvaralačkije pedagogije koja nije prožeta hijerarhijskim mentalitetom i odnosima...” Kažu da se rađamo kao originali, a umiremo, odnosno živimo kao kopije. Ispitivanja su pokazala da trogodišnje dete loptu najčešće crta kao spiralu, znači, u funkciji, u kretanju, izvomo dijalektički poima svet oko sebe, da bi, već u desetoj godini, loptu crtalo kao krug - statički, što je po svoj prilici rezultat „teranja” deteta ~u red”, u poslušnost prema starijima i u porodici i u školi, pa i u široj životnoj sredini... A smisao našeg samoupravnog socijalističkog razvoja jeste upravo da se, ne samo rađamo, več i da živimo kao „originali”, da se ne sputava, već otkriva i razvija samosvojnost svake Ijudske ličnosti, da se stvara više sposobnih Ijudi no što ih se rađa, da se ne stvaraju „konfekcijski Ijudi”; da se prevazilazi i ukida otuđenost Ijudskog rada, otuđenost ličnosti. U savremenoj nauci o vaspitanju i obrazovanju široko je prihvaćeno stanovište da je prenošenje znanja, umeća {koja, uostalom, sve brže zastarevaju, pa je bitno razviti kod Ijudi radne navike i metode permanentnog obrazovanja) - cilj, uvek podređen onom glavnom: podstači aktivan odnos, navesti drugog da zaposli svoju imaginaciju, da obogaćuje ili ispravlja vlastita znanja i shvatanja, polazeći od sveta ideja i činjenica, Fundamentalni značaj iznetih ideja koje su i u temeljima reforme našeg, i ne samo našeg obrazovno-vaspitnog sistema, pa i preobražaja, obrazovnog programa radija, sagledava se naročito u kontekstu teorije i prakse permanentnog obrazovanja, јег se sve njegove osnovne pretpostavke stiču ili propuštaju upravo u detinjstvu, u mladosti. I nezavisno od svake „teorije”, sam život, razvoj savremenog sveta ukida klasičnu podelu na vreme kad se samo uči, a ne radi (što je i danas kod nas uzrok preopširnosti i zastarelosti mnogih školskih programa), a zatim radi, ali ne uči. Upravo permanentno obrazovanje treba da doprinese prevazilaženju razlika u nekim „startnim” pozicijama Ijudi (porodica, uža životna sredina i sl.) ali, i otkrivanju i razvijanju onih pravih, autentičnih razlika među mladima i Ijudima uopšte, koje pojedinca čine - ličnošću. Podsticati stvaralačku poziciju mladih može samo pedagog koji i sam kreativno prilazi svome poslu, a to se u specifičnom

45