RTV Teorija i praksa

Ovakvo ispitivanje podjednako mjeri publiku kao i govornike, jer shvatimo li televizijski govor kao nezavisnu varijablu, publika postaje predmet koji mjerimo. Za jedan smišljen, organiziran i stručno vođen rad i školovanje televizijskih govornika, rad koji poduzima fonetičar, iz ovog istraživanja slijede jasne upute. Nešto od toga moglo se znati i iz stručnih domišljanja, ali bez dokaznosti za one koji na takve koncepcije ne pristaju. Podosta drugog ovdje je prvi put spoznano. Brojni suglasni podaci iz ovog ispitivanja dobiveni raznolikim tehnikama pitanja upozoravaju da je publici jako važno kako se govori - ne samo što se govori. Podaci ukazuju na to da su zagrebački televizijski dnevnici podosta posvećivali pažnje sadržaju. Publika je to opazila i bolje ocijenila to govorno svojstvo, ali ta vrijednost nije imala značajnijeg udjela u opčoj ocjeni govora. S druge strane, kod izvrsnih govomika a bez obzira na temu, ocjene su bile vrlo visoke. Događalo se da su neki novinari i komentatori unatoč zanimljivosti tema dobijali vrlo niske ocjene kad nisu bili dobri govornici. U situaciji kakva je sada u govoru zagrebačkih televizijskih dnevnika, pojednostavnjujući, publici se nametnuo izbor između dobrog govornika u formalnom smislu s jedne, i dobrog novinara u tematsko tekstualnom smislu s druge strane. U takvoj ponudi publika je bez kolebanja izabrala dobre govornike, a odbacila novinare. I što je govornik bio talentiraniji a novinar „novinarskiji”, to je prvi prolazio bolje a drugi slabije. Govor dnevnika Televizije Zagreb ocijenjen je visokom ocjenom 3,66. Ipak, njime ta publika nije zadovoljna, što je i bila pretpostavka ovog ispitivanja. To je i nužna pretpostavka svako fe primaja masovne kulture, pretpostavka postojanja masovne težnje prema plemenitijem, prema vrednijem. Publika nije zadovoljna svojim vlastitim opredjeljenjem prema izboru spikera. Ona spikere cijeni i voli, ali ne voli način i stil njihovog govora. Ona ne voli da se čita, da se govori ukočeno, hladno i nepokretno, pa stavlja takove zahtjeve na govor da njima uglavnom ne mogu ođgovoriti spikeri već autori poruka. S druge strane novinari su joj osrednji govornici pa, ako i udovoljavaju ponekim zahtjevima dobra pristupa televizijskom govoru, ne mogu je zadovoljiti. Izgleda da od 41 govornika promatranog u dnevnicima Televizije Zagreb niti jedan nije imao udružene takve kvalitete dobra govornika i novinara da bi se oko njega izgradio ideai i modei. Publika je sadašnju

114