RTV Teorija i praksa

svijet” [TV kao medij, Zbomik sastavila i predgovor napisala Eleonora Prohić, „Svjetlost”, Sarajevo, 1978, str. 24-25). Poteškoče u ostvarivanju žive estetike radija i televizije se otvaraju zatvorenošću ovih medija na liniji jednosmeme komunikacije u kojoj je slušalac-gledalac objekt te duhovne razmene. Fantastičnim napretkom tehnike i tehnologije sigurno će doći do promene uloga ili u najboljem slučaju izjednačenih funkcija. Tako će gledaoci, izvesno kao slušaoci, razmenjivati svoje emocije dvosmemo i uticati bitno na prenos misli, estetike i etike radija i televizije. Eksperimentalni radio i eksperimentalna televizija otvaraće i ostvarivaće nove prostore estetike ovih medijskih umetnosti modeme epohe. Sve veće prisustvo ovih medija u našem životu menjače društvene odnose, ali će izvesno doći i do uticaja dmštva na osmu umetnost Uostalom, svodoci smo multimedijske umetnosti, njeni učesnici i stvaraoci. Snaga novih medija radija i televizije je moć novih dmštvenih asocijacija. Umberto Eko, poznati italijanski estetičar i teoretičar modeme umetnosti zalaže se za misao: „Televizijsko iskustvo je od samih početaka sugerisalo jedan niz teoretskih refleksija, tako da ono čoveka navodi, kao što se to dešava u svim slučajevima, da neoprezno govori o televizijskoj estetici” (podvukao KL), (Umberto Eko, Otvoreno djelo, „Veselin Masleša”, Sarajevo, 1965, str. 166.) Ostaje nam da se zalažemo za estetiku radija i televizije kao snažan podsticaj razvoju ovih medija, bogaćenju teorije i prakse radio-televizijske umetnosti, njenog duha, smisla i značenja u prevlađivanju dmštvene alijenacije i oslobađanja čoveka stvaralaštvom na podmčju lepog i istinitog. Predložena Panorama savremenih ideja o umetnosti radija i televizije je samo jedan mogući uvid u svedočanstva, teoriju i estetiku radija i televizije, i molimo čitaoca da je kao takvu primi, dopuni i nadgradi.

119