RTV Teorija i praksa

danas. Ovo preimučstvo ne uživaju samo neki društveni slojevi i neki centri. Pored čisto dramskog programa postoji i krug emisija čija je svrha da se to stvaralaštvo dopuni i čiji uticaj svugde dopire. To su razgovori, rasprave, predavanja iz pozorišne istorije ili estetike, osvrti na tekući pozorišni život, biografije i pozorišne karijere glumaca, itd. Ali, odnosi između radija, televizije i pozorišta podrazumevaju i druge slučajeve, a to se oseti čim se pređe na rasmatranje različitih tipova emitovanih dela. U prvu kategoriju spadaju dramska dela koja se nalaze na tekućem repertoaru i koja se prenose preko radija ili televizije direktno sa mesta na kojem se igraju. Drugoj kategoriji pripadaju dela koja se prenose iz pozorišnog repertoara putem snimanja u studiju, u prisustvu ili odsustvu publike. Treču kategoriju čine dela pisana specijalno za radio ili televiziju. Sasvim je jasno da se tehnički i umetnički uslovi u kojima se vrši realizacija tih različitih kategorija, i sami razlikuju i umnožavaju, idući od prve do poslednje - koja je ozbiljno opterećena ne samo stvaranjem originalne dramske forme, več i neopbodnošću da kroz tu dramsku formu, radio i televizija dobiju u celini jednu autentičnu osobenost DRAMSKE EMISIJE NA RADIJU Da li radio ima dramsku produkciju koja je u osnovi originalna, da li ta dramska produkcija čini radio istinskom umetnošću, to su još i danas kontroverzna pitanja koja ovaj napis ne pretenduje da razreši, ali ispitivanje činjenica koje pruža ova dramska produkcija ne može da se odvoji od pratečih teoretskih stavova, bar zbog umetničkih perspektiva koje su njima otvorene. U stvari, od različitih kategorija dramskih dela koja su pisana za radio, treči program, kao program originalnih dela, izgleda izdaleka najmršaviji, naročito ako se među tim delima izdvoje ona koja su bila u isti mah i zamišljena i napravljena za radio, od onih koja su nastala adaptacijom pozorišnih komada i drugih književnih dela (priča, romana, novela). Ova konstatacija, zajedno sa konkurencijom televizijske drame koja je za neke odlučujuća, dovela je neke istoričare u situaciju da prave od „nevidljivog pozorišta” i radija kao „osme umetnosti” - račun bez krčmara. Postoje mnogobrojne činjenice i rasmatranja koja omogučavaju

121