RTV Teorija i praksa

odnosu na mikrofone, s tim što je tip tih aparata određen shodno „foničkim masama” koje su konstituisane prema različitim zvučnim grupama. Miksiranje (le melange) omogućava da se vrši doziranje vrednosti individualnih izvora: mikrofona i pick-up aparata s tim što ovaj poslednji omogućava umetanje ili preterano naglašavanje pojedinih sekvenci - muzike, zvučnih elemenata - koje su prethodno snimljene. Skup postupaka koji doprinose da se odredi kadar i ambijent je obično označen kao „zvučni dekor”. Kad se tako odrede mesta, onda su definisane i lokacije na kojima se nalaze lica ili stvari, kao i njihovo kretanje. U večini slučajeva moguće je raziikovati shematski sledeće: mikro-akciju, mikro-priču i mikro-zvuk. Od prvih dramskih pokušaja radija, autori i tehničko osoblje su verovali da su otkrili jedan novi oblik izražavanja koji je Karlos Larond zvao „poezijom prostora”. Empirijski utvrđen, projam „zvučnih planova” bio je preciziran 1942. godine na stuđijskom stažu u Bonu kojim je rukovodio Žak Kopo, a učestvovali tehnički stručnjaci kao Žoze Bernar (Jose Bernhart) i Pjer Šefer, Kad mikrofon ne omogućava da se lokalizuje geografski položaj zvučnog izvora, sve veće udaljavanje od tog izvora i mikrofona odgovara jednom planu koji se zove „atmosfera” za razliku od plana zvanog „prisutnost” (američki plan, gro-plan) koji se dobija kad se zvučni izvor približi mikrofonu. Utisak kretanja se stvara iz kontrasta koji postoji između ta dva zvučna plana. Taj kontrast može da se veštački naglasi korišćenjem specijalnih aparata zvanih filteri. Čak može da se dobije i utisak bočnog pomeranja uz pomoč stereofonije koja podrazumeva dva različita izvora snimanja zvuka, s tim što se emitovanje prima u istoj sali preko prijemnika koji su takođe različiti. Ovaj postupak je otkrio Ader 1881. godine za prenos opera, ali je stvarno korišćen tek od 1950. godine u Francuskoj za emitovanje Suze davolove Teofila Gotjea (Theophile Gautier) čiju je adaptaciju izvršio Žan Fore (Jean Forest), a režirao Rene Kler (Renč Clair). Zvučne deformacije, posebno deformacije glasa dobijene sistematskim istraživanjima, koriščenje efekata übrzanog i usporenog snimanja, pojačavaju nepredviđenim intenzitetom Vrlo različite utiske kao što je na primer, šušorenje kod najintimnijeg poveravanja ili utisak udaljavanja za neka tajanstvena, fantastična i neobična zbivanja.

126