RTV Teorija i praksa

televiziju. Na realizaciji neke dramske emisije radi istovremeno trideset do četrdeset Ijudi. Taj broj se verovatno ne razlikuje toliko od broja članova filmske ili neke pozorišne ekipe. Ipak, određeni uslovi to dovode u sumnju: ograničeno vreme za pripremu počev od preuzimanja studija: obično, tri dana za izradu dekora, jedan dan za osvetljenje, dva ili tri dana za probe, jedan dan za montiranje dekora; zatim, preciznost koju zahtevaju smanjene dimenzije prostora za igru; u direktnom prenosu kontinuitet radnje i striktnost koju nameču koordinacija i tok vizuelnih i zvučnih elemenata. Uz te različite uslove obično dolazi promenljiv sastav realizatorskih ekipa koji je u Francuskoj ipak relativan jer je saradnja režiser - scenograf u osnovi neporemećena. Na čelu te ekipe rukovodstvo pripada režiserima, i ta dominantnost je, za razliku od pozorišta, neosporna. S obzirom da dolaze obično sa filma ili iz stručnih škola za film, ređe iz pozorišta ili sa radija, njihove umetničke i tehničke tendencije nose pečat tog porekla, Događa se da su oni sami i adaptatori određenih dela, a za najpoznatije među njima važi da preporučuju ili biraju dela koja žele da režiraju. Najzad, izbor je najčešče u njihovim rukama. Prvi zadatak realizatora, bilo da se emisije filmuju iii prenose direktno, jeste, pošto se sastavi tehnička ekipa i podele uloge, isecanje dela. Analogno filmskom isecanju, taj posao zahteva krajnju preciznost zbog posebnih uslova rada na platou, takvih kakve smo upravo opisali. Štaviše, isecanje je posebno važno kod direktnih emisija kad se upotrebljava istovremeno ili sukcesivno četiri, pet ili, izuzetno, šest kamera, ili kad postoji mogučnost umetanja prethodno filmovanih scena u emitovane sekvence. Isecanje Magbeta na Francuskoj televiziji je obuhvatilo više od dve stotine planova. Snimanje zvuka nameće, sa svoje strane, pripreme koje su takođe temeljne. Šilerov (Schiller) Don Karlos (RTF 26. februar 1957. godine) se pripremao sa 25 Ijudi, na 10 raznih mesta, i na svakom mestu sa pet do sedam mesta za dramsku igru što je sve ukupno 60 'mesta za mikrofone. Za svaku emisiju je pravljena tehnička lista radi preciziranja plana rada. U zavisnosti od tako izvršenog isecanja, režiser poverava, pod kontrolom, direktoru fotografije zadatke oko uređenja ambijenta, stila, plastičnosti i boja slike, a scenografima i kostimografima da dočaraju epohu, psihologiju ličnosti, situacije, mesta. Svako delo postavlja režiseru i njegovim glavnim saradnicima posebne praktične probleme vezane za korišćenje raznih izražajnih sredstava kojima se raspolaže, a to je tekst, dekor,

131