RTV Teorija i praksa

osvetljenje, igra glumaca, muzika. I kao što se lako može pretpostaviti, analogije sa pozorišnom, filmskom, radio-praksom, često su odlučujuće. Ako se zadržimo na opštem planu, možemo se ograničiti na nekoliko pitanja koja su se za nekih dvanaestak godina iutanja mogla nametnuti umetnicima i stručnjacima - s tim da poznajemo napore za sistematizaciju koji su postojali naročito u SAD na univerzitetima i nekim specijalizovanim škoiama u vidu kurseva, seminara i publikacija posvećenih pisanju i pravljenju dramskih emisija na televiziji. Pomenimo, na primer, Seminar za radio-televiziju na Univerzitetu u Stanfordu, osnovan 1943. godine. REC I SLIKA Kad je reč dobila na radiju prvo mesto, neki ijudi na televiziji su pokušali da joj daju sporedno mesto; sve što se tražilo od reči bila je njena jednostavnost, jasnoća, njena direktna moč informacije. Tako se sve svodilo na to da reč dobije, prosto i jednostavno, sporednu ulogu kakvu obično ima na fiimu. U skorije vreme, nekoliko autora i realizatora, svesni vrednih rezultata koje je postigao radio, centralnog mesta koje zauzima čovek u televizijskom dramskom delu, najzad tesnog i posebno osetljivog odnosa koji je uspostavljen između glumca i televizijskog gledaoca, doveli su do shvatanja da reč poseduje najpodesniju snagu da razbije trivijalnu realnost fotografije, pa su joj dodelili jednu višu umetničku realnost; tako je došlo i do shvatanja da je glumac glavni elemenat dramske igre iz čega je normalno proizašlo da reč, kao prvo izražajno sredstvo glumca, dobije bitnu ulogu. IG R A Prethodno mišljenje može u budućnosti da naiđe, takođe, i na određena pobijanja kroz često übedljive pokušaje nekih televizijskih predstava i pantomime ,misiim ovde na Marsel Marsoa (Marcel Marceau). Međutim, njegova prednost je u tome što se osianja na dugo i rašireno iskustvo: Marsel Biival (Bluwal) podseća da „prema jednom stavu koji dolazi iz Amerike, ijudsko lice predstavlja najlepši pejsaž i najlepši televizijski dokumentarac” koji odgovara dimenzijama ekrana sve do nekog novog reda stvari. Sa svoje strane Đorđo

132