RTV Teorija i praksa

I sam sklop poruka namenjenih estetičkom poimanju pojava transponovanih u svet komunikacija organizovan je, dakle, oko svoje semantičke ose, te središne dimenzije komunikativno-estetičkog kompleksa zahvaćenog porukom. U dubljem sloju ili jezgru svake estetičke poruke može se recepcijom domašiti i to ničim zamenljivo semantičko dno, bez čega bi i estetička, kao i semantička poruka, ostala bez stvarnog smisla, bez komunikativnog razloga. Zato, možemo reći da je fenomen značenja centralna kategorija u kontekstu svake anaiize koja pokušava da prodre u dublje i u strukturi svake poruke prisutne simboličko-značenjske slojeve, od kojih su jedni semantičkog, a drugi estetičkog reda, Stvar se, doduše, može postaviti i drugačije. Naime, i semantičke poruke se retko kada do kraja i bez ostatka iscrpljuju u domenu logičko-intelektualnog, uvek se, dakle, komunikacijom semantičkih poruka, osim logičko-intelektualnih pokreću i složenije mentalno-psihološke manifestacije. To se događa i onda kada onaj ko enkodira (oblikuje) poruku nije s njima ni računao ili je čak želeo da ih unapred osujeti. Sve to, naravno, pokauje koliko je akt recepcije iii dekodiranja poruka bogat po mogučnostima; to pokazuje i do koje su mere strukture poruka pokretljive, dinamičke veličine, podložne reinterpretacijama u okviru kojih je moguće semantičke pomke preobražavati u moralno-estetičke, i obratno. Sva ta unutrašnja pomeranja u tkivu poruka mogu biti analitički razotkrivena jedino ukoliko se mašimo značenja kao bitno semantičke kategorije; to znači da se ispitivanje komunikativnih struktura, poruka, njihovih značenjsko-iogičkih potencija može ostvariti jeđino ako se pojmi složen mehanizam pripisivanja značenja pojavama Ijudske prakse. Smisao svake poruke, a semantičke posebno, zasnovan je pre svega na semantičko-značenjskom kompieksu. Sve što je van toga kompleksa sigurno je tu još jedino zato da bi se i vansemantičkim sredstvima potencirao, upravo, taj značenjsko-logički sloj. Postavlja se onda pitanje kako definisati semantičku poruku s obzirom na prethodna upozorenja? Čime je to određen status semantičke, a čime opet estetičke poruke, ako se ima u vidu okolnost da će svaka komunikativna forma ostati lišena smisla, ukoliko se iz strukture raspe ili rastvori to njeno semantičko-značenjsko jezgro, bitna komponenta te strukture. Pri definisanju semantičkih poruka potrebno je situirati kategoriju značenja sa stanovišta njenih elementarnih funkcija i njenih materijalnih nosilaca - znakova i simbola. A upravo radi bližeg ispitivanja značenja, njegove funkcije i njegovog

140