RTV Teorija i praksa

oslobađajući ih svih onih nanosa kojih se misao i sama morala osloboditi da bi postala logičko-saznajni korelat svrhovitog Ijudskog ponažanja. Reč je o vrsti simbola-značenja koja je i nastala kao funkcija potreba da se simbolički posreduju ideje i saznanja o pojavama objektivne stvarnosti kako bi se na takvom saznanju osigurao tačan i nedvosmislen uvid u stvarni poredak pojava i procesa Ijudske stvarnosti. To je, dakle, sistem simboličkih značenja koji se formirao kao sredstvo doslovnog, denotativnog poimanja pojava koje su predmet simbolički posredovanog saznanja bez kojeg Ijudi ne bi mogli da ovlađaju svojom socijalnom sredinom. Ljudi to postižu intelektualno i emocionalno-estetički u dodiru sa stvamošću, pa stoga u praksi osim simboličkim sistemima posredovanja pojava u apstraktno-logičkoj ravni, koriste se i komunikativnim obiicima metaforičko-prezentacionog doživljavanja objektivne stvarnosti. Ima, dakle, takvih slojeva stvarnosti u čiji smisaono-značenjski kompleks nije moguće prodreti na planu čisto logičkog ili doslovno-denotativnog označavanja pojava 5 odnosa među njima. Na toj osnovi su se i diferencirali simboličko-značenjski sistemi, sistemi jezičkog, diskurzivnog poimanja pojava i stvari, s jedne strane, i sistem likovno-metaforičkog označavanja pojava i odnosa među njima, s druge strane. Pri tome, i sam verbalno-jezički sistem značenja je konstituisan na podlozi čulno-afektivne spoznaje, tj. „nediskurzivne inteligencije” čoveka, i to tako što su se sve forme nediskurzivnog poimanja sveta - po logici nužne potrebe za komunikacijom preobražavale u neki doslovni pojam. Tako se sa čisto doživljajno-iskustvenog tla na kome funkcioniše svet „neprimenjivih simbola” Ijudski govor i komunikacije prenose na plan saopštavanja spoznatljivog i diskurzivnim oblicima svesti zahvatljivog iskustva. Verbalno-logički simbolički sistem je u funkciji tog potonjeg oblika komunikativne veze čoveka sa stvarnošču. Zbog te tako tesne sprege između spoznatljivog i čulno-opažajnog sloja svesti i dolazi do simultanog preplitanja različitih komponenata značenjsko-smisaonog kompleksa na kojem je utemeljena celokupna sfera komunikacije i poimanja pojava; zbog toga sve dok traje komunikacija traje i to preplitanje slojeva saznanja tj. trajno ispod praga logičke saznatljivosti ostaju da funkcionišu oblici nediskurzivnog saznanja (doživljavanja) sveta objektivne stvarnosti. To je i osnov tvrdnje koja glasi: „Jezik ima simboličku prirodu, ali, u opštenju ne služi samo za izražavanje predstava; on opisuje, ali i ukazuje” 6. Duboka uglobljenost diskurzivnih formi poimanja sveta stvari i pojava u kontekst emocionalno-afektivnog i

“ Suzana Langer, Filozofija u novom ključu, „Prosveta”, Beograd, 1967, str. 388.

146