RTV Teorija i praksa

potrebe đa se njime saopšte i posreduju složenije forme saznanja; jer, vremenom i sam „govor postaje sve više diskurzivan, praktičan, prozaičan, sve dok Ijudska bića konačno ne povemju da su ga izmislila kao korisno oruđe, a da je on tek naknadno ukrašen metaforama zarad kulturnog proizvoda koji se zove poezija” I '. Diskurzivni „jezik je veoma složena forma simbolike; prezentacione forme nalaze se na mnogo nižoj razini nego diskurzivne forme, a značenje se, verovatno, pre poima (podvukao T.Đ.) nego li izražava” 12 . I, pošto nas posebno zanima diskurzivni način poimanja sveta, a ne poezija, sfera estetike, to se i usredsređujemo na ispitivanje funkcija simboličkih sistema značenja koji obezbeđuju logičko-intelektualno poimanje pojava i procesa; ovde nas zanimaju semantičke poruke a one se jedino diskurzivnim simbolima mogu oblikovati i u procesu komunikacije razmenjivati. Prema tome, kad smo već na neki način ispitali odnos između simbola, značenja i smisla, ostaje nam još da utvrdimo da se simbolički oblici poimanja sveta mogu razdeliti na dva osnovna tipa: diskurzivni i prezentacioni tip simboličkog označavanja; s tim što valja znati da tipova „značenja ima daleko više”, jer „značenja ne mogu odgovarati ovom ili onom simboličkom tipu, mada, uopšte uzev dosledno (podvukao T.Đ.) značenje pripada rečima a umetničko (podvukao T.Đ.) - prezentacionim simbolima i rečima izazvanim uobraziljnim slikama. No takvo jedno pravilo samo je sirov, uprošćen i vrlo neodređen iskaz. Geografske karte, fotografije i dijagrami jesu prezentacioni simboli sa čisto doslovnim smislom; s druge strane, pesma suštinski uzev, ima umetnički smisao, iako je diskurzivni iskaz značajan činilac u celokuonoj njenoj složenoj formi. Smisao jedne reči može lebdeti između doslovnog i slikovitog značenja, kao što izrazi koji su isprva bili čiste metafore ,biede‘ do jednog opšteg i, napokon, doslovnog značenja” l3 . Važno je stoga utvrditi da se značenja doslovnog i metaforičkog porekla prepliču u međusobnom pretakanju smislova ulivenih u strukturu poruke simboličkim sklopovima bez kojih se ni pomenuta značenja ne mogu izraziti. I možda nije naodmet utvrditi da je za razumevanje semantičkih poruka bitan upravo proces svođenja metaforičkih učinaka jedne simboličko-

Ibidem, str. 217.

'2 Ibidem, str. 178.

'3 Ibidem, str, 389.

148