RTV Teorija i praksa

komunikativne. Doduše, i sam kontekst se obrazuje kao značenjsko-smisaona celina kojoj svaki od prisutnih simbola doprinosi svojom ulogom jedino ukoliko je proces organizovanja konteksta i sam podređen pravilima diskurzivne komunikacije, prema kojima se kontekst jezičkih simbola preobražava u svojevrsni govor. Prema tome, „pukim zgomilavanjem pojedinačnih simbola” i nelogičkog reda i veza među njima ne bi se došlo do konteksta u kome čitav simboličko-značenjski korpus počinje delotvorno da funkcioniše - da saopštava. Znači, proces simboličkog ovladavanja idejama je podvrgnut strogim zakonima diskurzivne organizacije govora, što ukazuje na svu složenost samog akta enkodiranja poruka, pogotovu ako se več odmah uzme u obzir i značaj tog akta za samu recepciju poruke, Proces enkodiranja semantičkih poruka, u osnovi, predstavlja akt prevođenja ideja kao mentalno-psihološke supstancije u odgovarajući simboličko-značenjski ekvivalent, a to je veoma složen čin, pored ostalog, i zbog toga što se ideje, sa imanentnim implikacijama ne mogu jednostavno prevesti u okvir jezičkih formi diskurzivnog porekla. Diskurzivnom simbolikom preobražavati ideju u njoj odgovarajući simbolički okvir pretpostavlja mnogobrojne redukcije. Najznačajnije su one koje se tiču oslobađanja ideje od njene dublje i šire mentalno-psihološke i emocionalne podloge, kako bi se diskurzivnim simbolima denotirane pojave mogle poimati na istovetan način među subjektima komunikativne prakse. Diskurzivna simbolika, svedena na njen denotativno-konotativni okvir, obezbeđuje, u stvari komunikativnu vezu među subjektima komunikativnih činova tako što se pomoću nje poimaju sve denotirane pojave, tj. „drže u svesti” na istovetan način. To znači da se među subjektima komunikacionih činova mogu razmenjivati samo ideje situirane u simboličko-značenjski kontekst obrazovan na simboličkom materijalu. Ovim materijalom se na istovetan način „drže u svesti” pojave i splet odnosa među pojavama, od kojih se neke međusobno uslovljavaju a druge uzročno-posledično predodređuju. Reč je svakako o porukama organizovanim diskurzivnim jezičkim formama kojima se, radi praktične komunikacije, prenosimo na teren „čistih jedinica poimanja”, na temelju kojih se i predmet poruke, ma kako opterečen elementima „nediskurzivne inteligencije”, prevodi u čisto semantički izraz. Nediskurzivnim simbolima, organizovane poruke bi svakako imale i druge funkcije, i drugačije bi se prelamale u svesti svakog pojedinca, bez obzira što bi se u simboličko-značenjskoj strukturi tih poruka morali sadržati elementi diskurzivne organizacije ideja.

150