RTV Teorija i praksa

redundantni okvir zbivanja, odnosno poruke. Događaji su složene društvene i socijalno-psihološke konfiguracije, te otuda svaka logičko-intelektualna interpretacija empirijskih zbivanja obuhvata i onaj red činjenica koje se, i na empirijskom, čulno-predmetnom nivou i na planu simboličke obrade - u strukturi poruka, smatraju redundantnim činjenicama. Ove činjenice su predmet interpretativne obrade događaja, elemenat u stmkturi poruke, u meri u kojoj su stvarno urasle u samu konfiguraciju društvenog zbivanja i ne mogu se zanemariti kao okolnosti u kojima se događaj zbio. Samo tako se, naime, može objasniti mogućnost uvida u realni tok zbivanja i kad neposredno - iskustveno nismo izloženi procesima događanja; štaviše, čak i kad smo subjektivno uključeni u tok događaja, kad smo njegovi neposredni akteri, bez komunikativne prakse kojom se razmenjuju poruke zasnovane na „informativnim činjenicama” ne možemo ga pojmiti u svim njegovim bitnim dimenzijama, aspektima. Događaj uzet u svom čulno-empirijskom sklopu, moramo, znači, najpre pomoču poruka odvojiti od njegove predmetno-čuJne „matrice” kako bismo se tek pomoću simbolički posredovanog saznanja o njemu mogli vratiti stvamosti samog zbivanja; naravno, u tom povratnom toku ka događaju pristupamo mu naoružani informativnim činjenicama koje nam dopuštaju uvid u tok zbivanja koje jedino i možemo pojmiti u širem opsegu na temelju informativnih činjenica, izvedenih upravo iz empirijsko-čulne građe, „sirovog” društvenog materijala, događaja. Naravno, samo distanciranje od predmetno-čulne građe u procesu oblikovanja „informativnih činjenica”, dopušta, s jedne strane, da se i sama informativna činjenica pojmi u širem kontekstu, u koordinaciji sa drugim, makar trenutno samo pretpostavljenim činjenicama ili redundantnim predmetno-čulnim iskustvima ili okolnostima; s druge pak strane, tom distancom se otvara jedna nova, fakultativna mogučnost vrednosno-interpretativne obrade događaja o kojem je reč. Na toj distanci između čulno-predmetnog sklopa okolnosti i njegove simboličko-značenjske rekonstrukcije u okviru informativno-činjeničkog poimanja događaja moguće je sa raznih stanovišta intervenisati u procesu oblikovanja poruka. Jer, na rasponu između simboličko-značenjske strukture kao intelektualno-logičke nadgradnje nad empirijskim, čulno-perceptivnim iskustvom stečemm u sprezi sa događajem, utemeljena je i mogučnost probijanja informativno-činjeničnog saznanja sadržajima „alogičkog” porekla. Pod uticajem cenzura različitog reda informativne činjenice se izobličavaju do te mere da se profil „prvobitne poruke”, tj. implikacija sirove društvene

155