RTV Teorija i praksa

izgledom i glasom Loli „nacionale”. OKO INFORMACIJE: 1. jul, Letnje popodne. Voditelj Marko Marković, tvorac Indirekta, jedan od uglednika naseg televizijskog i sportskog novinarstva, i svakako jedan od onih televizijskih radnika koji uspevaju da godinama drže u istoj formi svoje iskazno umeće. Diskretan smešak, kratko, po drugarski „dragi gledaoci”, zatim šprinterski uzdahnuta pauza pa još srdačnije „dobar dan/dobro veče” - i sled jezgrovitih informacija s naših terena. Ovakav britki izkaz ne prati se sa toliko zome pažnje koliko se gledalac prepušta sa sigurnošču vodama nadolazećih činjenica (koje u sportu samo naoko imaju pokriće ~da se gomilaju”). No, u ovoj emisiji Marković je bio izručilac informacija izrazito nesportske sadržine pa nije mogla promači sasvim mala, sićušna opaska iz arsenala ove zabavne emisije pod stavkom „zanimljive informacije iz sveta”. I tako, Marković pročita jednu naočitu informaciju (on koji inače retko čita!) glasno i jasno „kako po istraživanju Galupovog instituta 51% Ijudi veruje informacijama koje donosi štampa a 38% informacijama koje dopiru s malog ekrana. I reče, potom, odnosno, upita se Markovič (čitajući sve vreme!) - ~Da li su u pravu ili ne, ostaje da vi presudite sami”.,. I onda mu glas i oko odoše na neku drugu ispisanu informaciju. Bomba od informadje! Prava televizijska bumerang-bombica! Čovek čita - a informiše?! Čovek govori o dejstvu informacija različitih komunikoloških oblika a zaboravlja (nije napisano!) šta je sa onih 11%, od sto posto. Čovek pita ~ko je u pravu” (postotak izračunat kompjuterski ili živ čovek koji gleda ovo Letnje popodne) a ni na kraj pameti mu nije da istog trena uskače sHm u najopasniju komunikološku zonu. Hotimično pitanje ~Da li su u pravu?” vodi suženju komunikacije ka sredokraći istine: na suvu objekciju, na sloj ukaznosti strukture konkretne informacije, na granicu gde prestaje ostvarivanje dvosmerja komunikacije (između čoveka s ekrana i onog ispred njega). Tim više Sto se logično obrazloženje značenja pomenute rečenice - koja jeste informacija po sebi - svodi na upućivanje gledaoca na opredeljenje kome se komunikološkom sistemu obratiti rad’ verovanja istini najtačnije vodi pozitivizmu po kome je i istina deljiva (ako se več mora birati). Vakrs Istina u štampi, odnosno, putem televizije nije ono što čini istinoljubivost informacije. Ono oko (okolo!) informacije je samo oko istine. I televizijske, i one koja dopire kroz štampani otisak. U slučaju iskaza M, Markovića ovo oko informacije bio je upravo način saopštavanja (i auditivnog, i vizuelnog) da nelogičnu prezentiranu informaciju ~o biču infomacije” ne

167