RTV Teorija i praksa

odnosi te da se isključi svaki zastoj u pretvaranju robnog kapitala u novčani. 3) Funkcija masovnog komuniciranja s obzirom na stvaranje i obnovu radne snage korespondira zahtijevima na socijalizaciju (podvukao M.N.) i stjecanje kvalifikacija, zahtijevima što ih postavljai tehničko-organizacijska kakvoća kapitalističke ekonomije i psihičko i intelektualno ustrojstvo radne snage što iz nje proizlazi. 4) Funkcija masovnog komuniciranja s obzirom na osiguranje vlasti i brigu oko njezine zakonitosti proiziazi iz zahtjeva za podupiranjem integracije društva, što u načelu boluje od labilnosti uzrokovanih antagonizmom klasa.” 7 Televizija je kao sredstvo i medij savremene komunikacije u službi svih tih ciljeva, uz istovremenu njenu konkurentsku situiranost naspram drugih sredstava i medija, normalna je njena težnja za sve većim brojem gledalaca i sve potpunijim zaokupljanjem čovjeka, za njegovim zarobljavanjem. Stvaranjem od čovjeka svog podanika, ona ostvaruje ciljeve društva, odnosno ciljeve klase čija је - stvara savremenog podanika koji, za razliku od onog klasičnog, ne zna to što je. Ne može se našoj televiziji zamjeriti Sto teži da što više Ijudi gleda njene programe, jer to je jedna od mjera vrijednosti njena „proizvoda”, jedan od kriterija uspješnosti ostvarivanja njene društvene funkcije. Uostalom, suština problema je u društvenim i Ijudskim vrijednostima koje promoviše, odnosno u tome koliko se radni čovjek i građanin, radnička klasa i SK mogu služiti televizijom za afirmaciju sistema vrijednosti samoupravnog socijalističkog društva (što bi također trebalo istraživati). U te vrijednosti, međutim, valja übrojati i relaciju čovjek - televizija, njihov međusobni odnos u kojem se u nas, kao i drugdje, mora jasno znati ko je u tom odnosu subjekt, a ko sredstvo, gdje je mjera kontakta između njih da se ne bi promijenile uloge, šta je televizija naspram drugih medija da svojom ekspanzijom ne bi ograničila čovjekovu komunikaciju na sebe i tako unitarizirala izvore njegovih spoznaja i reducirala sredstva njegove borbe za progres. Ovdje ponovno valja naglasiti da naši društveno-ekonomski odnosi i naš politički sistem ne sadrže motive koji bi televiziju usmjeravali da se ispoljava kao „supermedij”, kao „magamedij"; da se prema čovjeku odnosi kao prema svom sredstvu i cilju: nema motiva da se televizijski studiji u nas

Horst Ho!/er // islori;skornateriialistićha teorija котит kaciie i masovnog komuniciranja - dvije skice Prilozi 2 - Drušlvenost komunikacije. Zagreb. 1978. str. 71-89.

58