RTV Teorija i praksa

šta se zbiva u teoriji masovnih komunikacija niti poseduje predznanje o odnosu alternativne i institucionalizovane (ne/komercijalne) mreže. Tek za ravnanje: Ratko Aleksa (već skoro deceniju) i Stanko Crnobrnja (nekoliko godina) objavljuju dovoljno argumentovane tekstove o domenu i dometu kablovske televizije (tamo gde je ima, i tamo gde bi se mogla sprovesti), da jugoslovenski gledaoci, odnosno čitaoci, sa sigurnošću znaju u čemu je stvar, ko i kako koju televiziju ugrožava kad se pomene „način izbora programa kablovske televizije”. S druge strane, moguče je da profesor Petrič pretpostavlja kako naši televizijski gledaoci u celoj priči „film na televiziji” prioritet daju filmu (po inerciji: film je umetnost, i slično), što se može pretpostaviti po opasci - ,J3a ne bude zabune; u trenutnoj fazi razvoja, programi koji se nude preko „kabla” su još uvek največim delom trivijalni - pornografija tu zauzima vidno mesto - iako već postoje kanali koji emituju isključivo filmove i to često veoma dobre, čak posvećene pojedinim filmskim autorima” (podvukla Z.f.). Šta (može biti) trivijalno na programu „kabl” televizije, i zašto je nešto trivijalno na televizijskom programu bilo koje televizije (komercijalna, nekomercijalna, kabl), pitanja su na koja ovaj prvi pisac knjige o televiziji ц nas ( Osma sila - V.Petrič, Beograd, 1971) - ne daje odgovor. On smatra da je dovoljno povući znak jednakosti između „trivijalnosti” i „pornografije” da bi se osvetlili svi razlozi zbog kojih je pornografija (danas) najprisutnija na kanalima kablovske televizije. Očigledno, Petrič se nije „pomakao” u razumevanju pornografskog fenomena u filmskoj komunikaciji, tamo, još od vremena četvrtog GEFF-a (Zagreb, 1970) kada nije pojmio uputne reči Dušana Stojanovića o neophodnosti „podrivanja iznutra klasnog pristupa seksu na filmu, odnosno na televiziji, legalnim prikazivanjem pornografije” (film je medij epiderme pornografski film je potencijalno jedan od najčistijih oblika filmskog izraza jer ontološki pripada mediju - D. Stojanovič: Seksualnost kao mogućnost za novi humanizam, „Filmska kultura”, br. 72, str. 36). Prirodom stvari, onaj ko pornografiju u filmu doživljava kao (čulno) otuđenje, kao destrukciju, pornografiju na televiziji (bila ona režirana filmskom ili televizijskom tehnikom) smatrače direktnom uvredom po ukus nacije, prljavošču prve vrste, „trivijalnošču”. Profesor Petrič živi u Americi, i ako ništa drugo ima prilike da se iz dana u dan uverava (svojim očima) kako se klasna borba prelama najčešče - u svim masovnim medijima - preko seksa, i nasilja (vezu između seksa i nasilja uputno objašnjava Murle u tekstu Apologija naselja). Ergo, to što kanali kablovske televizije emituju pornografiju kao osnovnu jedinicu programa

59