RTV Teorija i praksa

televizijskom programu SAD. lako bi se logikom stvari očekivalo da se film shvati kao jedna od programskih tačaka televizijskog programa - pogotovu programa kablovske televizije - Petrić film sagledava kao odlučujući faktor vrednovanja televizijskog programa u celini. To jeste paradoksalno. U tom smislu, naivno, i nemalo začuđujuče deluje rečenica koja zaključuje ovu priču o „trečem mediju”: „Ргеша tome kako trenutno stoje činjenice, američka televizija ne doprinosi međunarodnoj kulturno-umetničkoj razmeni na planu kinematografije” (podvukla Z.J.). Može biti da se Petriču predmet simpozijuma iskazao kao problem plasiranja filma putem televizije (!). Nisu nepoznate bojazni filmskih Ijudi (i teoretičara, i producenata), šta sa filmom u vremenu „vladavine televizije”, o čemu je i sam Petrič pisao u Osmoj sili. No, to što izgleda da je Vladimir Petrič od vremena objavljivanja ove knjige promenio svoja opažanja o odnosu filma i televizije u stvari nije ništa drugo do jasnije potvrđivanje njegovih ranijih polazišta. Naime, onima koji su čitali Petričeve ranije napise i knjige o filmu, poznata je činjenica da se profesor priklanja filmu na „račun” drugih medija (s kojima ga „upoređuje”), odnosno, kad piše o televiziji da izvrsno sebe predstavlja kao podržavaoca, pobornika televizijskog medija. To nije paradoksalno: profesor Petrič je po svom obrazovanju čovek komparativne estetike, sa svim vrlinama i manama takvog opredeljenja. lako, prirodom stvari, „knjiški” prilaz problemima medija nije nužan, na žalost, često je neminovan za zastupnike ove metode koji sve što znaju o problematici datog „estetskog predmeta” nalaze u svom kabinetu. Kako je poznato, ovaj metod često dovodi do kulturološke arbitraže јет se istraživač „пе oseća vlasnikom svojih ideja” što se na tumačenje ostvarenja masovnih komunikacija odražava kao krajnje nepodobno. Da prethodne napomene nisu izrečene tek radi imenovanja Petričevog pristupa stvarima novih medija, ilustruju reči pisca predgovora knjizi Osma sila, Jovana Ćirilova. Ćirilov posle svih komplimenata piscu - otkriva jednu tajnu: ~Na kraju, otkrio bih i jednu tajnu. Pisac naše prve studije o televiziji nema televizor u kući! Za njega je kontakt sa televizijom pomalo još kao odlazak u bioskop ili pozorište. Događaj koji - između mnogih drugih distrikcija - on sam odabire! Doživljaj za koji sam intimno odlučuje! Konačno, fizički i intelektualni napor kome se on svesno predaje!

61