RTV Teorija i praksa

U broju 21. časopisa ~RTV-teorija i praksa” objavili smo fragmente iz razgovora vođenog na simpozijumu Književno delo u drugim medijima održanom decembra 1980. u Beogradu. Dok smo u prethodnom broju odabrali teme iz oblasti radiofonije, ovog puta biče reči o književnom delu na televiziji.

Ranko Munitić

KNJIŽEVNO DJELO U DRUGIM MEDIJIMA

1. Problem istaknut u naslovu ovog razgovora nije davnašnji problem umjetničke prakse već relativno nova pojava, aktualizirana, prije svega, djelovanjem filma i televizije. U vremenu prije takozvanog filmskog i TV doba povremeno su se javljali slučajevi afiniteta, recimo, kompozitora iii kazališnih stvaralaca prema literarnom djelu, no kinematografija i televizija pretvorile su fenomen „ekranizacije” u svakidašnju, uobičajenu pojavu. I dok se, ranije, radilo o vezi među umjetnostima uslovljenoj rijetkim slučajevima inspirativnog susreta umjetnika sa jednog, i umjetničkog djela sa drugog područja, u kinematografiji i na televiziji se učestalost ekraniziranja književnih djela vezuje ponajprije za komercijalni efekt (poznata ili popularna knjiga bit će gledan film ili serija), za element ličnog prestiža (režirati film po značajnoj knjizi znači istaknuti i svoj projekt kao značajan), a tek u rijetkim slučajevima za stvarnu inspirativnu relaciju uspostavljenu između knjige i sineasta. Daleko najvećim dijelom, problem književnog djela u drugim medijima jeste stoga van-umjetnički a ne umjetnički problem, fenomen vezan za proizvodne, tržišne i karijerističke dimenzije idnematografije, odnosno televizije, i njihovih radnika - tek malenim dijelom oslonjen na stvaralačku vezu među pojedinim medijima i umjetnostima. Čitava dosadašnja praksa umjetnosti pokazuje da drugačije ne može ni biti, jer, najkraće rečeno, određeno ostvarenje nije

64