RTV Teorija i praksa

javnosti. Kakvim pojmom da to označimo, kako da taj pojam valorizujemo i empirijski provjeravamo? Bez obzira koliki mu značaj pridajemo, ovaj otvoreni prostor postoji i nudi se kao predmet teorijskog i empirijskog istraživanja. U samoupravnom socijalizmu, shvačenom kao dinamični razvojni proces koji uključuje i naglašava procese dezalijenacije, svakako da postoji interes društva da ti procesi prodru i u ovu oblast mnenja. Pristupajući mu sa teorijske strane odmah se suočavamo sa potrebom preispitivanja, razjašnjavanja i u svakom slučaju razvijanja pojmova kojima identifikujemo pojavu. l Pojam javnog mnenja - ili ono što pod tim podrazumijevamo u nekom drukčijem terminu - sazdan je na vitalnim protivrječnostima, složen, isprepleten u tananim mrežama drugih pojmova i pojava, fluidan i difuzan. Pojednostavljen, shematizovan dijalektički pristup ovom pojmu nije dovoljan. Ne postižemo mnogo svođenjem cijelog kompleksa na nekoliko kategorija, njegovom simplifikacijom, zatim povezivanjem u labavi čvor zaključaka i definicija. Pristup pojmu javnog mnenja je problem za sebe, On svakako uključuje dijalektički metod, ali razvijen i obogaćen vizijama modernog svijeta, stremljenjima Ijudske misli i djelatnosti, oslobođenom dogmatskih predrasuda i empirijskog shematizma. Pred ovom teškočom ne smijemo i ne možemo stati, čak i ako nam se čini da nismo kadri da je savladamo. Ako je pojam teško pristupačan, predmet je isuviše interesantan, vitalan i izazovan da bismo ga zaobišli i ignorisali. Spustimo se, bar za časak, na empirijsko tlo, da bismo vidjeli šta je tu tako zanimljivo. Svaki čovjek je u odnosu na javno mnenje homo duplex. Grupe, zajednice, društva - takođe sadrže i pokazuju dihotomiju na tom planu. Ne postoji metodologija i empirija koja nam omogućuje da sasvim pouzdano saznamo da li Ijudi misle onako kako kažu i obrnuto - da li kažu ono što misle. Čovjek i čovječanstvo su svakodnevno, da ne kažemo svakominutno (programi radija i televizije se mjere časovima i minutima), preplavljeni bujicama

U vojnoj terminologiji razvijeni su pojmovi različitih vidova rata - oružani ekonomski, hladni, specijalni, propagandni itd., a takođe i razhčiti pojmovi za ne’prijatelja - oružane snage, partizani, gerilci, peta kolona, nacionalni ekstremisti, teronsti, Vojni teoretičari i stručnjaci su pragmatičari - za njih je važno što više znati o nepoznatom neprijatelju i nepoznatom ratu koji on vodi. Ova asocijacija ima mnogo uporedivih tačaka sa javnim informisanjem i javnim mnenjem. Pored poznavanja javnog ranenja važno je poznavati i ono što nije javno a jeste mnenje.

155