RTV Teorija i praksa

Braco Kovačević

TEZE O INFORMISANJU

Objekcije na Marksove Teze o Fojerbahu 1. Glavni je nedostatak dosta rasprostranjenog informisanja (uključujući znatnim dijelom i radio-televizijsko informisanje) u tome što društvenu stvarnost shvata samo u obliku objekta ili opažanja, tj. nekritički i apologetski. Stoga se dešava da ono insistira na materijalnosti svijeta bježeći od kritičke rasprave o čovjeku, njegovom svijetu i njegovom društvu; ono o njima govori frazeološki u narcisoidnoj formi jezičkog larpuriartizma. Takvo informisanje želi osjetilne objekte ali Ijudsku djelatnost ne želi da shvati i ne shvata kao predmetnu djelatnost 2. Pitanje da li je Ijudskom mišljenju svojstvena objektivna istina nije pitanje informisanja nego je to praktičko-komunikativno pitanje. U praktičko-predmetnoj, revolucionarno-stvaralačkoj, preobražavalačkoj djelatnosti čovjek dokazuje istinu, objektivnu stvarnost i moč, ovostranost svoga informisanja. Stoga, kao „teorija odraza”, metafizičko informisanje i ne može racionalno razumjeti spor o stvarnosti i nestvarnosti mišljenja. 3. Naučavanje kontemplativnog informisanja o mijenjanju okolnosti i odgoju Ijudi zaboravlja da Ijudi mijenjaju okolnosti i da s4m odgajatelj mora biti odgajan „Zaboravljajući” to i dešava se da cfno prihvata podjelu društva na dva dijela - gdje se prema jednom dijelu odnosi nekritički a prema drugom „kritički”. Podudarnost mijenjanja okolnosti i Ijudske djelatnosti (samopromjene), a time i informisanja, može se razumski shvatiti jedino kao revolucionarna praksa.

157