RTV Teorija i praksa

program jednako često sluša i u samoči i u društvu, tek 5% sluša uglavnom u društvu, a pretežno individualno - „usamljenički”, 45% ispitanika. Najzad, program se najčešče prati preko pokretnih prijemnika i u produžetku večeri, pre odlaska na spavanje. Međutim, u okvir istih grupa prema načinu i uslovima pračenja svrstavaju se slušaoci raziičitih zanimanja, stepena obrazovanja i kulturnih interesovanja. Njihov zajednički „programski imenitelj” ne nalazi se samo u formalnim okolnostima pračenja, јег se osnovni smisao i sadržina programa do kraja ne iskazuje u takvim, spoljnim karakteristikama auditorija. Na isti način bi bilo problematično konceptualno rešenje o prilagođavanju zastupljenijim kategorijama slušalaca i po najopštijim obeležjima, Mnogi slušaoci nočnog programa u stvari nemaju dovoljno prilika da prate radio u toku dana. Pošto program radija predstavlja celinu koja zadovoljava raznovrsne potrebe, a kroz informativne, društveno-političke i kulturne sadržaje odražava i razvija polje smisaone komunikacije i orijentacije, čini se opravdanim da u pojedinim delovima postoji čvršča veza sa elementima ostalog programa. No, ako su okolnosti praćenja nočnog programa takve da podrazumevaju smireniju pažnju, odsustvo užurbanosti, često individualno slušanje, jedino to nije i dovoljan uslov za planiranje emisija kojima takve okolnosti samo formalno pogoduju. Najopštije govoreči, informacije i muzika čine elemente radio-programa oko kojih se grupišu interesovanja slušalaca. No, status i struktura vesti u nočnom programu nisu uvek dovoljno razjašnjeni i određeni kada imamo u vidu vreme i način njihovog pristizanja i emitovanja, kao i stvarno odvijanje događaja. Ako nočni program

165