RTV Teorija i praksa

Neka oni koji tako brane televiziju uživo pokušaju da predoče sebi sledeće. Pretpostavimo da televizija postoji, a film ne (to je sasvim moguće u neredu koji caruje u oblasti pronalazaka). I, eto, jednog jutra pročitamo u novinama: „Novi pronalazak izvršiće preobražaj u televiziji. Sad će biti moguće da se u televizijsku predstavu uključi veliki broj dekoracija, beskrajan broj kadrova. Radnja će moči u trenutku da se prenese iz gostionice na ulicu, sa mora na planinu, iz Evrope u Ameriku. U već snimljene scene odigrane za televiziju biće moguće uneti sve potrebne izmene: ovde produžiti, tamo skratiti, negde promeniti mesta i svemu dati konačan oblik I, najzad, izvanredno je i to što će biti moguče televizijsku predstavu prikazati onoliko puta koliko se hoče, kao prostu fotografiju. Ovaj pronalazak se smešta u kalem trake i zove se dilm'. On se propušta kroz aparat za projektovanje a pronalarači - dva mlada čoveka Ogist Limijer (Ougust Lumičre) i njegov brat Luj (Luis Lumišre) nazvali su ga kinematograf. Kroz nekoliko godina sve televizijske predstave će se snimati na traku рге nego Sto se puste u etar. Pronalazak kinematografa - največi je događaj od vremena prvih eksperimenata televizije.” Pri svemu tome prvi tom najsavršenije Istorije filmske umetnosti završava se 1950. godine upravo ogromnim znakom pitanja. Vek televizije počeće za isoričara upravo polovinom dvadesetog veka. Rene Kler, Razmišljanja o filmskoj umetnosti, Moskva, Jskusstvo”, 1958.

Rene Kler

1970. GODINA

Rasprava između pristalica televizije uživo i snimijene televizije, odnosi se na prošlost Čudno je da je u svoje vreme izazvala toliko žestine. Ali uzrok je shvatljiv. Danas skoro da nema nijedne složene predstave u kojoj televizija ne bi koristila filmsku traku, to jest tradicionalno sredstvo filma. Čak

182