RTV Teorija i praksa

raspoloženju, čak nekoj egzaltaciji čiji uzrok nisam mogao da shvatim. Nešto što sam uspeo da otkt'jem ja sam odrazio sa filigranskom tačnošću u svojim dokumentarnim radovima o španskoj umetnosti. Španija - to je kao moje drugo „ја”, vrlo nestalni, u suštini, za mene jedinstven način da se iziđe iz slanja uzbune i sumnje uronivši u lirsku špansku neopredeljenost Svugde u Španiji gde su podizali podijume za putujuče komedijaše - heroje Propalih anđela, pozorišna scena pretvarala se u svojevrsni televizijski studio odakle je išao televizijskd prenos uz odlomke iz poznatih dela Servantesa, Kalderona, Lope de Vega, išlo je isto tako i istupanje pojedinaca iz publike u obliku intervjua i reportaža - torero, sveštenik, vojnik - koji su doticali i takva pitanja kao što su reforma crkve, mesto armije u životu nacije itd., što je dozvoljavalo da se ponovo sretne sa krupnim problemima Španije... Isti princip je koriščen i u Ofilsu (Maks Ofils /Мах Ophiils, 1902-1957/, francuski filmski reditelj, autor čuvenog filma Ljubakanje, 1932. Mitrani snimio emisiju o njemu 1965. god., Prim. R.L.) , stvorenom za seriju „Tvorci Mnematografije našeg vremena”. U njemu sam hteo da ujedinim predstavu i esej, da pomešam realnost filmova Ofilsa sa realnošću igre glumaca, gde sam održao intervju usred dekoracije putujučeg cirkusa kao da se prenosi reportaža u druge dimenzije. Emisija je bila dobro primljena kao predstava, Prenosila se na Prvom programu francuske televizije u 20.30, to jest u vreme kada se prikazuju popularne serije. Televizija me privlači zato što daje mogučnost bavljenja svaMm poslom, dok je to nemoguče na filmu. Izuzeci su Majnje retM i moguči samo kod vrlo veliMh majstora, takvih kao Bunjuel (Bunuel), Ingmar Bergman (Bergman), Felini - istina u manjoj meri. On je svojim televizijskom filmom Klovnovi odmah stekao uspeh na televiziji, a tome stremi več desetak godina. Felinijev film kao i pre Masni film Bertolučija (Bertolucci) Strategija pauka potvrđuju ono u šta sam ja uvek verovao: samo zahvaljujuči televiziji film se može obnoviti i obogatiti. Sto se tiče definicije „autorska televizija” ja mislim da ima mnogo načina da se bude autor na televiziji. Autorstvo se može ispoljavati u izuzetnom ličnom pogledu na stvari i u sposobnosti da se o njima govori u originalnoj organizaciji likovnog niza cele predstave, počev od rediteljske zamisli pa do odlaska u etar. Može se dati i polemička definicija: sve što stoji nasuprot administrativnih službi, sadašnjih metoda realizacije mreže, proizvodnom procesu koji organizuje jednočasovne blokove, a ne programe, i još manje kulturnu politiku. Reč je o (i ovde

186