RTV Teorija i praksa

sam ja skroman) televiziji ne kao sredstvu rasprostiranja saopštenja več o iz 'iavanju lične tačke gledišta u svakoj emisiji uključujuci i informaciju. Svestan sve većih teškoča godine 1970. emisijom Oko Mortena prekinuo sam rad na televiziji. Več u maju 1968. dosta jasno sam sebe osetio kao taoca kome svaki tehnokrata postavljen za rukovodioca televizije može da smeta u radu, kao što se sa mnom desilo posle postavljenih PTOgnanih anđela. Treba U govoriti o tome kako se razvijala situacija posle 1968. godine kada.su večinu nas podvrgU pritisku, čak i pravoj uceni! Ja obožavam televiziju, aU njeno koriščenje koje praktikuje vlast meni ne odgovara. Upravo zato sam se (nadam se privremeno) odrekao televizije. Mišel Mitrani, Deux ecrans, un auteur, (Dva ekrana, jedan autor) „Cinema ’7l”, SeptembreOctobre.

Federiko Felini

SMATRAJMO DA JA TO NISAM REKAO

Мој eksperiment omogučio mi je da shvatim da priUkom snimanja za televiziju treba računati na mnoge uslove. Svi oni zajedno, možda zbog mog karaktera i načina izražavanja, zahtevaju poseban razgovor. Stvarno, sada pošto sam uradio Beleške i Klovnove, ja primečujem da se ranije nisam ozbiljno zamisUo nad pitanjem: šta je to televizija? Na kraju krajeva ja televizor nisam ni uključivao. Ja sam uvek na njega gledao kao na deo nameštaja, kao na nešto što zauzima deo sobe. Ponekad bih stao pred njim da bih video niz interesantnih snimaka novosti, ili bih radoznalo gledao užasne pevače prikazivane u krupnom planu a vide im se zlatni zubi, ili bih gledao divlje igre pitanja i odgovora sa pitanjima za zbunjivanje protivnika i neočekivano gubljenje pamčenja. U suštini nikad sebi nisam postavljao pitanja kako se može raditi na televiziji, kako pokušati da se skrene na sebe pažnja tako nediferenciranog auditorija. Treba voditd računa o tako velikom broju faktora.

187