RTV Teorija i praksa

Velik broj! Pre svega komunikativni; kome i čime se obraćati. U prvo vreme sam mislio da za svakog autora može biti primamljiv pokušaj da uspostavi tesnu vezu sa auditorijem. Stvarno, dolaziš gledaocu u kuću, razgovaraš sa njim, čak mu se prikazuješ, da tako kažem, na divanu. Odatle još više ličan, skriven odnos prema njemu, a taj usiov može da donese komunikaciji neobičnu draž... U stvari, sve to nije tako savršeno, neposredni i drugarski odnosi između televizije i gledalaca - to je izmišljotina. Prodiranje u kuću lišava komunikaciju sakralnog karaktera. Kada se na nekom mestu sakuplja izvestan broj Ijudi, podiže se zavesa ili se osvetljava ekran i pojavljuje se pripovedač, javlja se komunikaciona situacija. U pozorištu i u bioskopu ovaj obred postoji, mada u modifikovanom obliku, ali postoji. Drugim rečima „punkt sakupljanja” postaje crkva - mesto osposobljeno za kontakt, za slušanje propovedi. Tog uslova nema i ne može biti na televiziji, јег mu nedostaje sakralnost predstavljanja. U ovom slučaju nije publika ta koja izlazi iz kuće i dolazd tebi. To ti ideš njoj i dospevaš u loš položaj. Ti smatraš, da došavši u kuču, uspostavljaš sa domačinom odnos poverenja i neposrednog obračanja? Ništa od toga. Prvo moraš da shvatiš položaj domaćina u kome se nalazi gledalac. Ko ima televizor, on određuje situaciju. Toga nema ni u bioskopu ni u pozorištu, jer se gledalac ne oseča gazdom položaja. Naprotiv, on je taj koji mora da izađe iz kuće, da stane u red da kupi ulaznicu, da uđe u polumrak sale, mora biti potpuno obučen... On ne može sa sobom da povede decu, a ako ih povede ona (bar teoretski) moraju pristojno da se ponašaju. Jednom reči stvara se atmosfera uvažavanja, dužna da se opredeli za određenu percepciju. Na televiziji toga nema. Tamo si ti obavezan da dođeš sa prosvetiteljskim ciljevima, da zainteresuješ i zabavijaš Ijude koji su kod svoje kuće, sede za stolom, jedu, govore telefonom. Ti, autor, ne možeš da ignorišeš tu činjenicu. Ti moraš da budeš vrlo zanimljiv i interesantan, kao akrobate na trgovima koji se staraju da privuku pažnju onih koji idu svojim poslom ili onih koji se voze kolima ili, na kraju, onih koji se izdaleka zaustavljaju da pogledaju na glumce sa nepoverenjem Ш u krajnjem slučaju sa snihodljivom trpeljivošću. Ti se obraćaš auditoriju koji, zainteresovan za tebe, očekuje odmah zabavu. Zato gledalac, taj gazda koji te je kupio, ako ga tog trenutka ne zabaviš - ili isključuje televizor ili шепја program, oslobađa se svih obaveza i jede makarone.

188