RTV Teorija i praksa

Pored toga, shvati da ti pričaš svoje skrivene priče ijudima koji samo zato što su kod kuče imaju puno pravo da komentarišu iz sveg giasa ono što se dešava, vređaju, ili ono što je još gore da te ignorišu. Možeš li u takvim uslovima ostati svoj, biti veran sopstvenom pogledu na svet, sopstvenom stilu, kad moraš da budeš bučan da bi privukao pažnju, ne gubeći ni trenutak vremena odmah da zabaviš? Ja ne verujem da je to moguče. Prema tome onaj ko se sprema da radi na televiziji mora da uzme u obzir i taj uslov, tu morfologiju komunikacije. Ponavljam opet u potpunosti odsustvuje obrednost percepcije, narušava se obaveza od strane gledalaca. Na kraju, gazda položaja je televizijski gledalac, a on ako hoće stvarno može televizor da izbaci kroz prozor. Pored toga postoje i tehnički aspekti. Na primer, mah ekran ne dopušta prikazivanje veUkih prostranstava i takvih scena gde su junaci jedva primetni. To stvara neophodnost za novim jezikom, drugim načinom izražavanja, mnogo uprošćenijim, sUčnim seriji sUka. Te sUke, sa svoje strane, moraju biti dovoljno samostalne da bi gledalac u domačem ogrtaču mogao da se odvoji od razgovora sa susedom, ženom, iU da ne grdi decu i ne gubi vezu sa predstavom. Svaka slika mora da se uključi u razvučeni, prinudni i ponavljani ritam u obliku koji je dozvoljen za obične zabavne emisije. To nije uzbudljivi kinematografski ritam gde Uk kUzi unutar drugog izazivajući ga, gde svaki Uk produžava drugi i pojačava ga. Ne, na televiziji to se ne može učiniti. Osim toga na televiziji.se slika predstavlja u vidu dva polukadra i, znači, te dve slike treba proizvesti u takvom ritmu da stvore vizuelnost sjedinjenu jedinstvom dejstva. Za čoveka filma, to jest za onoga ko smatra da je jedino moguče izražavanje - pomoču Ukova, televizija stvara određene složenosti. Za mene je film pre svega lik, Osnovno izražajno sredstvo pri tome je - svetlost Ja ponavljam mnogo puta: za mene svetlost dolazi pre sižea, pre glumaca izabranih za uloge. Svetlost - to je u suštini sve: to je misao, osećanje, stil, osobenost To je sve. Likovi se ispoljavaju pomoću svetlosti. I tako, na televiziji operacija sa svetlošću (za mene osnovna) nije glavna, ukoliko tamo nije moguće osvetljavati lica i objekte u umetničkom i psihološkom smislu... Napolje polusvetlost, polusenka, kontraliht, kao da tih efekata nikad nije ni bilo. Na televiziji sve mora biti oštro vidljivo. Ekspresionistički rad, glavni za film, na televiziji je nemoguć, čak i besmislen. Zato što Ukovi na televiziji imaju ilustrativno značenje. Televizija - to je ilustracija, a ne izražavanje

189